Tajland – Zemlja osmijeha

Tajland – Zemlja osmijeha

Još od kako je Murray Head otpjevao pjesmu” One night in Bangkok”, ovaj grad na dalekom istoku zauzeo je vrh liste gradova koje želim posjetiti. Od Europe ga dijeli “samo” 13 sati leta. Sjećam se koliko sam samo bio uzbudjen kada je avion dohvatio pistu i kada sam na aerodromskoj zgradi ugledao veliki natpis ”BANGKOK”. Sletio sam u, kako mi rekoše, opasan grad. Ipak, to je grad u koji već odavno želim doći. U tom momentu cijelih 16 godina je prošlo od kako je nastala već pomenuta pjesma. 

TAJLAND

Prije svega, ipak, nekoliko riječi o državi. Thai Land! Zemlja osmijeha! I zaista, gotovo da nikoga ne možete vidjeti bez osmijeha. Pa čak i oni kriminalci o kojima mi pričaše i kojih je u ovoj zemlji, kažu, mnogo, vjerovatno su uvijek nasmijani. Jednostavno takav narod. Narod, rastom nizak, kosook i uvijek nasmijan.

Do 1949.godine poznat kao Sijam, jedina je zemlja u jugoistočnoj Aziji koju zapadne sile nikad nisu uspjele kolonizirati. Velik je približno koliko i Francuska. Na karti izgleda kao velika slonova glava.

Njegova istorija počinje još u Bronzanom dobu. Vjeruje se da su već 3000. godine stare ere, indijski budisti stigli na ove prostore. Od 7. do 11. vijeka naše ere jak uticaj na ovom prostoru imaju Kmeri. Od 10. do 12.vijeka Tajlanđani dolaze sa juga Kine u sjeverni dio države. Osnivaju svoja naselja na obali rijeke Mekhongodakle, pomjeraju Kmere, čime se i završava vladavina Angkor Wata.

1768.godine mladi general Taksin, seli glavni grad u Tonburi na zapadnu stranu rijeke Chao Praya. Tačno preko puta današnjeg Bangkoka. Nakon njega dolazi General Čakri koji sebi daje ime Rama Prvi. Vidjevši opasnost za ovaj grad, Rama I seli grad na drugu obalu. Tako od 1782. Bangkok postaje glavni grad Tajlanda kao i sjedište Čakri dinastije, u kojoj su se do danas promijenila devetorica kraljeva uključujući i današnjeg Kralja Ramu devetog. Nakon studentskih pobuna 1932. kralj prestaje učestvovati u vlasti no ipak i dalje caruje zemljom.

U Tajlandu živi preko 60 miliona stanovnika , od toga 92 % su Thai Budisti, dok su 6% Muslimani i tek 2% Kršćani. Ne čudi s toga i toliki broj hramova posvećenih najvećem učitelju svih ljudi ovog dijela svijeta.

Poznat je Tajland, dakle, po svojim hramovima, svojim ljetovalištima i čarobnim plažama, po svom seks turizmu, po Pukhetu i Pataji, ali iznad svega, naravno, po svom glavnom gradu. Bangkoku.

BANGKOK

Malo je gradova na svijetu koji izazivaju takvu pažnju svjetskih putnika, kao što to čini Bangkok. Prepun je egzotičnih prizora koji vas ne mogu ostaviti ravnodušnim. Zlatni budistički hramovi, mnogobrojni kanali u sjeni palmi, blistavi osmijesi na licima ljudi, ludi noćni život. Sve ovo krasi grad u kojem živi preko deset milion stanovnika.

Orginalno ime Bangkoka je mnogo duže nego što se može i pomisliti. Ovo je grad sa najdužim imenom na svijetu. Bangkok, kojeg tako zovu samo s ove, naše, strane zemaljske kugle ima čak 151 slovo u svom imenu. Oni ga kratko zovu Briljantni grad boga Indre, ili još kraće Krung Thep. Grad Andjela.

Temperatura od 37 stepeni, i vlažnost vazduha preko 95 % je prvo što osjetite kada dodjete u ovaj grad koji je prije nekoliko godina Svjetska Meteorološka organizacija proglasila najtoplijim gradom na svijetu. Kada tek dođete iz ovog dijela svijeta, jednostavno ne možete disati. Tamo kao da zraka nema. Toplina je sve što osjećate. Nakon nekoliko dana lagane šetnje po ovom gradu počinjete se privikavati i malo brže kretati. Sve zgrade su klimatizirane, i iako postoji velika mogućnost da se lako prehladite, prvih dana spas tražite upravo u zatvorenim prostorima. Osim toga, zagađenost zraka je ogromna.

 

Pogled sa najviše zgrade, daje vam malo bolju sliku o veličini ovog grada. Ovako pišući, mogu vam samo reći da je ogroman, ili možda bolje da kažem, nepregledan. Prepun visokih modernih nebodera, više liči na neki američki grad. Ipak, čim se spustite sa tog 75 sprata, i izađete iz zgrade, nalazite se u centru tipičnog orjentalnog grada.

Bez vodiča ćete se teško snaći u njemu. Bar prvih dana. A, ukoliko vas uspiju uplašiti sa raznim opasnostima koje vrebaju na svakom koraku, onda bez njih nećete moći do kraja. Tek da znate, mene nisu uspjeli uplašiti.

HRAMOVI BANGKOKA

Obilazak hramova bez vodiča je gotovo nemoguć. Uh, koliko samo hramova ovdje ima. Možda ni oni ne znaju tačan broj. Ipak, samo nekoliko ih je najvažnijih. I svakako, turistički najatraktivnijih. Tu je i Zlatni i Ležeći i Nasmijani i Smaragdni i kakav sve ne, Buda!

Odlazimo prvo u hram Traimit. Poznatiji kao Hram Zlatnog Bude. Da, ovdje se nalazi statua Bude izljevena u čistom zlatu. Zlatni Buda velik je tri metra a težak čak pet i po tona. Napominjem, čistog zlata. Slikamo se, ali  ispred malog hrama u kojem je smješten. Unutra je slikanje zabranjeno.

 

Nakon hrama Zlatnog Bude odlazimo u Hram Po. Poznatiji kao Hram Ležećeg Bude. Ovo je jedan od najstarijih i najvećih hramova u Bangkoku. Poznat je i kao prvi Thai univerzitet. Još uvijek na zidovima ovog hrama možemo vidjeti slike koje su podučavale mlade ljude raznim stvarima kao što je literatura, ratne vještine, arheologija, astronomija, anatomija, geologija, meditacija, kao i Tajlandska masaža. No ono što je svakako najzanimljivije i ono po čemu je hram i dobio ime je, 46 metara duga i 15 metara visoka, statua Ležećeg Bude. U potpunosti pozlaćenog. U ovu prostoriju ulazite bez cipela. Iako je prilično prljav grad, čistoća u hramovima je besprijekorna.

Mnogo je u Tajlandu pravila. Nije loše upoznati se s njima prije odlaska. Navešću samo neke. Recimo, i danas se u cijelom Tajlandu drži do toga da je glava najsvetiji dio tijela, a stopala najniži i najprljaviji dio. Ukoliko posjetite ovu zemlju, nikada i nikom ne okrečite svoja stopala, kako god da sjedite. Isto tako nikada nikoga ne dirajte po glavi. Pa čak ni ako želite iskazati najljepši gest prema nekoj osobi. Ukoliko nekome stanete na nogu, slučajno, ne zaboravite duboko izvinjenje. Ali  nemojte se čuditi ako vas bilo ko od domaćina upita za godine ( bez obzira što ste dama)  ili čak za visinu vaše plate. Pristojno oblačenje je obaveza u Tajlandu. Iako po velikim vrućinama, svi oni imaju na sebi odjeću dugih rukava. Posebno pri ulasku u hramove.

Kao što rekoh, kriminal u ovom ogromnom gradu, ima veliku stopu. Zato, iako na svakom koraku vidite policajce, morate uvijek biti veoma oprezni. Posebno u turistčki atraktivnim dijelovima grada. Posebno noću, no o tome nešto kasnije.

CHAO PRAYA

Jedna od zanimljivih stvari u Bangkoku je i vožnja rijekom i njenim kanalima. Rijeka koja protiče ovim gradom zove se Chao Praya. Prljava, široka rijeka, u kojoj se djeca Bangkoka slobodno kupaju. Njima, valjda, ta prljavština ne može ništa. Chao Praya daje život Bangkoku. Vodom napaja cijeli grad. Zato preporučujem da pijete kupljenu vodu!

Vozimo se tipičnim turističkim brodićem. Vrlo brzo ulazimo u poznate male kanale na čijim obalama žive neki od žitelja Bangkoka. Doduše samo oni siromašni. E, ovdje se u jutarnjim satima nalazi pijaca. Poznata Tajlandska ploveća pijaca. Sve prodavačice (sve su žene) kao i svi kupci su u malim čamcima. Radnje su, dakle, pokretne. Ploveće.

Vozeći se kanalom dolazimo i do još jednog hrama. Doduše njemu vidimo samo pozadinu. Zaustavljamo se iza njega. Gledamo u ogromna Budina leđa. Tu su stotine riba koje čekaju da jedu velike komade hljeba, koje im daju svi koji tuda prolaze. Kao neka vrsta počasti Budi koji se nalazi pored njih.

Iz malih drvenih kuća nam mašu žitelji Bangkoka koji ovdje žive. Drvene kuće pored kanala pričaju svoju priču. Ovdje ljudi žive uz svoje roditelje i nakon vjenčanja. U odvojenim kućama, no ipak zajedno. U sredini, između te dvije kuće, prostor je za zajednički odmor ili obrok. Tradicija se ne ruši ni danas.

Izlazimo iz kanala. Vraćamo se ponovo na rijeku. Zadivljeni smo prizorima ispred nas. Dolazimo do Hrama Arun. Poznatog i kao Hram Sumraka. Kažu da je najljepši pogled na njega upravo u sumrak, sa druge strane rijeke. Poznat je i po 79 metara visokoj pagodi ukrašenoj sitnim šarenim komadima keramike. Napravljen je za kratko vrijeme, dok je Tonburi, grad dima, bio glavni grad. Bila je to Kraljevska kapela Kralja Taksina, osnivača ovog grada.

Kroz gusti saobraćaj, kakav je u ovom gradu 24 sata dnevno, dolazimo i do, vjerovatno, najslavnijeg hrama u Tajlandu. “Grande Palace”. Izgradio ga je Kralj Rama I 1782 godine na 218 400 kvadratnih metara. Danas je opkoljen zidovima u kojem su smješteni vladini uredi, Kraljevska Kapela Smaragdnog Bude, te kraljevska rezidencija. Najstariji objekti u ovom hramu su stari koliko i Bangkok. Bez sumnje, ovo je jedna od najimpozantnijih građevina u cijelom Tajlandu. Ono što dominira su visoke zlatne pagode. U potpunosti su prekrivene sitnim zlatnim pločicama. Ovdje srećemo i budističke svećenike. Obrijanih glava, umotane u tradicionalne narandžaste odore. Šetaju. Neometano. Zamoljeni smo da ih ne uznemiravamo ni na koji način. Slikamo ih tek iz daljine.

Centralni objekat je hram u kojem se nalazi Smaragdni Buda. Postavljen je na visoko zlatno prijestolje a garderoba mu se mijenja zavisno od godišnjeg doba. Izliven je iz jednog komada dragog kamena Nefrita. Nikako mu nemojte okrenuti leđa. Kada sjednete na pod, ne okrećite mu ni svoja stopala. Pa već sam rekao da je to najniži i najprljaviji dio tijela.

 

Napuštamo Grand Palace. Vrijeme je za večeru. U hotelu je večera za goste spremna. E, toga sam se najviše plašio. Na stolu nas dočekuje, između ostalog: Govedina u kariju sa čilijem; Patka u Thai sosu; Piletina na Thai način; Pohovana morska mačka; Salata sa Thai dresinzima…

 

Kako preljubaznim domaćinima reći da ništa od toga ne mogu ni probati. Nisam vam rekao da ne volim da jedem ništa što već mnogo ranije nisam isprobao? Dobro, evo sad vam kažem. Ne volim da jedem neisprobane stvari. Ne volim razne, ovakve i onakve mirise i ukuse hrane. Ne mogu to podnijeti. Da, znam, to otežava putovanje u daleke zemlje. Bez obzira, jednostavno ne mogu to podnijeti. No, već sam veoma gladan, a i prisiljen da jedem. Pa nisu to oni sebi spremali. Doduše, što se mene tiče, nisu morali ni meni! Pa zamislite, pohovana morska mačka!!! Ja to ne mogu pojesti! Neka se ljute koliko god hoće.

 

Ne mogu da vjeruju! Pa to je za njih divno! Znam, divno je i za mnoge druge, ne-Tajlanđane. Za mene nije. Šta ja mogu?! Ipak, ubjediše me da probam njihovo predjelo. Listovi veličine dlana punjeni račićima, limunom, lukom, orasima, kikirikijem, i nekim slatkim prelivom. Sve to motate sami i od jednog lista pravite jedan zalogaj. Klimam glavom, sa poluosmijehom, dok pokušavam progutati moj svojeručno napravljen zalogaj. Ako ste gledali film “Ana i Kralj”, tu ste mogli vidjeti kroz šta sam prošao. Šalu na stranu, nakon “prijatne” večere, idemo u noćni život.

NOĆNI ŽIVOT

Buran, uzbudljiv i kako nam rekoše, mada se ne uvjerismo,“opasan” noćni život. Kao što rekoh već ranije, upozoreni smo na opasnost ovog grada. Pogotovo noću. Odlazimo u Pat Pong, uprkos uvjeravanjima naših vodiča da tamo ne idemo. No ukoliko ne posjetite Pat Pong, gotovo da ne možete ni reći da ste posjetili Bangkok. Duga ulica, gusti saobraćaj. Hiljade ljudi na ulicama, stotine štandova. Razni skakavci, žohari, i druge polu-poznate bube cvrče u vrelom palminom ulju na koji miriše, ako baš tako moram reći, cijeli taj dio grada. Oni to tamo jedu kao mi kikiriki. Buka iz prodavnica, sirene automobila, žamor ljudi svih boja i rasa. Ulazimo u Pat Pong. Poznat u cijelom svijetu. Kažu da se noćni život Bangkoka ne može porediti ni sa jednim drugim gradom na svijetu. Po uzbudljivosti i po niskim cijenama. Budete li samo malo pametni i oprezni, ne može vam se desiti ništa. No, ako popustite bar malo, u najmanju ruku ostat ćete bez novca ili dokumenata. A vrlo lako ćete se kući vratiti zaražni virusom HIV-a.

U Bangkoku ordinira preko 300.000 prostitutki. Većina ih radi upravo u ovoj ulici. Svaka od njih, u prosjeku, dnevno ima po 5 mušterija. Svaka treća od njih nosi sa sobom virus HIV-a. Tako kažu statisktike. Stvarnost je vjerovatno mnogo gora. Ukoliko vas ne udavi miris palminog ulja i svježe isprženog buba švabe, u zraku ćete namirisati i Sidu. Pa vi sad vidite kako da se ponašate. Osim toga, nažalost, ovdje veliki broj djevojaka nema više od 13 godina.

Pat Pong, jedan od simbola Bangkoka, je oduvijek bio stjecište mornara, putnika lutalica, ali i radoznalih turista željnih dobre zabave. Ipak nije nemoguće da nakon razgovora sa nekom od žena koja vas uporno poziva sebi, shvatite da imate posla sa muškarcem. Ko zna koliko ih je u ovoj ulici.

No nije samo Pat Pong ulica sa noćnim barovima. Nešto mirnija je Kowboy Street. Do nje idemo popularnim i veoma jeftinim prevozom. “Tuk-Tuk”. Motor, koji vuče sa sobom malu natkrivenu kočijicu, u koju mogu sjesti tri osobe. Ako su mršave. Ludom vožnjom po ulicama Bangkoka, stižemo u Kowboy street. Mnogo kraća od Pat Ponga, ali kako kažu, za nijansu i sigurnija. I ovdje nas pozivaju na dobru zabavu, druženje, te na, u svijetu poznatu, Thai masažu. Bez obzira koliko tvrdili da je to jeftino, pa čak i besplatno, ukoliko se prevarite i podjete za jednom od njih, nećete proći baš tako jeftino.

No, noćni život za turiste u Bangkoku ima i drugih strana. Zavisi šta ko očekujete od dolaska u Grad Anđela. Jedna od popularnijih stvari ovdje je Tajlandski ples. Odlazimo u restoran gdje imamo priliku vidjeti klasični Thai ples. Osnova izražaja u ovom plesu su pokreti ruku. Djevojke koje izvode ovaj ples moraju krenuti u školu plesa već sa 6 godina. Od tih dana izvijaju svoje prste na vanjsku stranu, što predstavlja osnovu pokreta. To mu daje i posebnu draž. Svaki pokret ruku predstavlja izraz određenog osjećanja. Sve to biva objašnjeno na početku predstave u kojoj se sve kaže pokretima ruku.

Napuštamo ovaj vreli grad u kojem je možda šoping posebna draž. Hiljade štandova sa robom ovakvog i onakvog kvaliteta. No, kao i svugdje na orijentu, bez fiksne cijene. Kako god, cijene svega što poželite ovdje, su više nego prihvatljive. Ipak cjenkanje ne treba izostati. Ostavljamo Grad Anđela u njegovoj vrelini, sa njegovim hramovima, skupim, luksuznim hotelima, robnim kućama, njegovim prostitukama, sa njegovim kanalima, sa svim njegovim svijetlim i tamnim stranama. Uz želju naravno da se ponovo vratimo svim tim ulicama  svim tim gostoljubivim, i bez izuzetka nasmijanim ljudima. Slijedi novih 13 sati leta avionom.

Faruk Čaluk