Moj prvi ulazak u „Parkušu“ sa rajom je bio negdje krajem Osnovne škole. Moj drug iz razreda i ja smo se dogovorili da odemo na kafu. Sve vrijeme sam strepio da me u kafani ne vidi otac ili stariji brat ili neko od njihove raje, pa da im to brzinom munje nekako dojavi mojima. A onda su došli gimnazijski dani, i skoro svakodnevni boravak u „Parkuši“. I kad pobjegneš sa časa i poslije škole i obavezno mjesto sastanka sa rajom naveče.

Opisivao je život u malom mjestu (kasabi), patnju običnog čovjeka, kao i čovjekovo mukotrpno odrastanje.