Grk Fotis Chatzigiannidis i Bosanka Lejla Brutus upoznali su se u Sarajevu prije više od petnaest godina i bila je to, kažu ljubav na prvi pogled. Životne okolnosti razdvojile su ih ali su se prije nekoliko godina ponovo sreli i zaljubli u Grčkoj, gdje danas žive. O svojim putevima, međusobnoj ljubavi, te ljubavi prema Sarajevu za Furaj.ba govorili su Fotis i Lejla.
Pripremila: Abela Purivatra
Fotis Chatzigiannidis rođen je i odrastao u sjevernoj Grčkoj, pored jezera Kerkini, kojeg mnogi zovu i jezero pelikana. U Sarajevo je došao kao uposlenik Grčke ambasade, 2001. godine. Te godine Sarajevo je ostalo bez svog ličnog Pisca – Darija Dace Džamonje. Grad se još oporavljao od agresije, a tragovi rata i dalje su bili vidljivi.
Mnogi kažu da je te godine iz Sarajeva s Dacom otišlo mnogo neke posebne ljubavi. No neki su te godine svoju ljubav pronašli. “Lejlu sam upoznao na jednoj svečanosti koju je organizovala Grčka ambasada. Pitao sam je za ples i tako je krenulo naše zajedničko putovanje kroz život. Nije kliše, stvarno je bilo tako” – sa širokim osmjehom priča Fotis. Lejla je, kaže, posebna i to je odmah shvatio. “To je bila ljubav na prvi pogled” – dodaje.
Dok priča o ljubavi, osmjeh ne skriva ni Lejla. “Zaljubiti se u ovog Grka nije bilo teško. Bio je interesantan i potpuno drugačiji od svega što sam do tada znala. Sa njim je uvijek sve zanimljivo i novo. Posebno me oduševljavaju njegove priče o dalekim putovanjima”- kaže Lejla.
Njihova ljubav u Sarajevu je trajala nekoliko godina, a onda ih je život razdvojio. Fotis je morao otići iz Sarajeva, a Lejla, zbog prirode svog posla, nije mogla poći s njim. Ipak, ljubav je, kažu, pobijedila. Lejla se preselila u Solun. U Grčkoj danas radi posao koji voli i koji je beskrajno ispunjava.
“Već neko vrijeme radim u izbjegličkom kampu u blizini Soluna. Ovaj posao je ostvarenje mojih snova jer sam u mogućnosti pružiti utočište ljudima koji su prošli kroz mnogo nedaća na svom putu ka Evropi. U mogućnosti sam poboljšati kvalitet njihovih života. Kao neko ko je rat proveo u Sarajevu, razumijem njihovu bol i sve ono kroz šta su prošli u svojoj zemlji, a to mi je i mnogo puta pomoglo da ostvarim kvalitetniji kontakt sa izbjeglicama u kampu. Znaju da ih razumijem te imaju više povjerenja u mene i u ono što radim.”
__________________________________________________________
Grčka je i dalje jedna od evropskih zemalja koja je primila najviše izbjeglica iz Sirije. 2015. godine u tu je zemlju ušlo 616.392 ljudi. __________________________________________________________
Na život u Grčkoj Lejli se nije bilo teško naviknuti. Kaže da su Bosna i Hercegovina i Grčka zapravo dvije zemlje sa mnogo sličnosti. Obje su države, kaže, prepune prirodnih ljepota. “Oduševilo me što ljudi ovdje ‘izlaze na kafu’. To mi je kao Bosanki jako važno” – kaže Lejla.
Osim međusobne ljubavi, Fotis i Lejla dijele ogromnu ljubav prema Sarajevu. Fotis kaže da je nakon 2001. godine Sarajevo postalo njegov drugi grad. “Sarajevo me oduševilo. Uopće mi nije bio problem da se naviknem živjeti u njemu. Najviše mi se svidjela kultura i jednostavnost Sarajlija. Ćevapi na Bašćaršiji, pita na platou Skenderije, suho meso, bosanska kuhinja uopće, postali su nezamjenjivi dio mog života. Blizina planina i ostalih gradova mi je omogućila da vidim najveći dio ljepota ove zemlje” – kaže Fotis. Na naše pitanja da li bi opet svoj život mogao zamisliti u Sarajevu, Fotis odgovara: “Naravno da bih mogao ponovo živjeti u Sarajevu. S Lejlom bih mogao živjeti bilo gdje. Sarajevo će meni uvijek biti posebno.”
