Ivo Andrić – književnik i diplomata

    Ivo Andrić – književnik i diplomata

    Ivo Andrić  za sada je jedini dobitnik Nobelove nagrade za književno djelo na nekom od južnoslavenskih jezika. Andriću je nagrada dodjeljna na ceremoniji u Stockholmu 10. decembra 1961. godine, u dvorani Koncertne palate Švedske akademije. U najužem izboru su, pored Andrića, bili i engleski pisci Lorens Darel i Grem Grin, Amerikanac Džon Štajnbek i Italijan Alberto Moravija. Novac od dobivane nagrade, Ivo je poklonio za razvoj biblioteke i kulture čitanja u Bosni i Hercegovini.

    Ivo Andrić,  rođen je 9. oktobra 1892. godine u travničkoj mahali Zenjak.Nakon završene osnovne škole upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosanskohercegovačku srednju školu, današnju Prvu gimnaziju. Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“, Andrić 1912. godine odlazi studirati filozofiju – odsjek za slovenske književnosti i istoriju na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Kasnije studira u Beču i Krakovu.

    U periodu između Prvog i Drugog svjetskog rata nalazio se na poziciji izaslanika Jugoslovenske vlade u Berlinu. Po izbijanju II svjetskog rata nacisti ga vraćaju sa mjesta ambasadora u Beograd. Za vrijeme II svjetskog rata živi povučeno u svom stanu u Beogradu, ne dozvoljavajući bilo kakvo štampanje i objavljivanje svojih djela. U isto vrijeme piše svoje najbolje romane, koji će kasnije doživjeti veliku popularnost i van granica zemlje.

    Umro je 13.3.1975. u 83 godini života u Beogradu.

    U njegovom rodnom gradu Travniku još uvijek se čuva uspomena na njega u Kući Ive Andrića

    http://www.muzejtravnik.ba

    DJELA

    Na Drini ćuprija, 1945

    Gospođica, 1945

    Travnička hronika, 1945

    Priča o vezirovom slonu, 1948

    Put Alije Đerzeleza, 1920

    Prokleta avlija, 1954

    Omerpaša Latas, objavljena posthumno 1977

    Ex Ponto

    Staze, lica, predeli