Kada stvari krenu nizbrdo

Ibuprofen – moj prijatelj zadnja 4 dana. Ali i ne pomaže puno. Dakle, stvari su krenule nizbrdo. Prije 4 dana sam se ukočila, leđa me jako bole. Donji dio. Uspjela sam dobiti dan off i barem se malo naspavati. Naredni dan sam se vratila na posao, ali situacija nije puno bolja. 11 soba, dva puta dnevno je 22 sobe. Nakon 4 sobe leđa me bole. Ne mogu hodati kako treba, boli me i kad nešto nosim u lijevoj ruci, i kada silazim niz stepenice i penjem se – ista priča. Sinoć sam išla na istezanje kod fitnes trenera i rekao mi je da je uzrok svega moja noga jer su mi mišići previše pod pritiskom i pokazao mi je koje vježbe moram raditi svako jutro i veče ili inače neću izdržati do kraja ugovora. Čak i se gosti  brinu za mene, daju mi kremice, flastere, lijekove.

Još dvije djevojke su odustale od posla, a i ja sam vrlo blizu odustajanja. Kad se sjetim da moram opet u II smjenu noćas, a da je sutra linen change, zlo mi je. Kako ću promijeniti posteljinu kad ne mogu ni hodati?! Nisam izašla na kopno mjesec dana. Nemam kad, il sam previše umorna ili nemam vremena. I koje pare će mi vratiti zdravlje??? Nema tih para….

Danas sam htjela dati otkaz. Krenula sam kod glavne, ali nije radila. Ne znam šta ću i kako ću, samo znam da me boli i da psihički pucam…

Večeras je proslava Indian Independence Day i željela sam ići na zabavu, da osjetim tu indijsku atmosferu, vidim njihovu tradiciju, nošnju, hranu i slušam muziku. Dogovorila sam se sa indijkom Suzanom (Suđana) da mi posudi haljinu i da mi stavi onu tačkicu. Kupila sam i nakit, ali još nisam sigurna hoću li moći, zbog leđa mi krevet ne gine.

U Medicalu sam dobila još dva dana off dutty. Kaže doktorica da moram odmarati i tako sad sjedim u sobici, sa tri paketa tableta oko mene, na dekici koja proizvodi toplotu…

Dijana Mirojević, Furaj.ba