Milozvučna evropska harfa
Ne, danas ne pišem o Eurosongu ni festivalima lakih nota.
Kao ljubiteljica sumo sporta, ovo je jedini članak koji sad mogu i želim napisati. Sretna sam i ponosna na svog sugrađanina, trenutno najpopularnijeg gaijina u Matsudou, koji ovih dana puni sportske rubrike u novinama širom svijeta.
Na upravo završenom tokijskom ljetnom turniru, jedan je Europljanin po prvi put u povijesti profesionalnog sumo sporta podigao uvis pobjednički pehar. Bugarin Kotooshu, o kojem sam već pisala , u dramatičnoj je završnici turnira preoteo postolje vladajućim ‘bogovima s Olimpa’ – azijskim yokozuna-šampionima Asashoryuu i Hakuhou.
‘Kvaka’ je u tome što prije samog turnira gotovo nitko, pa ni sam Kotooshu, nije vjerovao u ovakav rasplet. Desila se prvorazredna senzacija.
Da ukratko rekapituliram činjenice: Kotooshu, koji trenutno zauzima drugi po jačini rangozeki-šampiona, u posljednje dvije godine nije ostvarivao odviše sjajne rezultate na turnirima, kakvi se od borca tog ranga očekuju. Svo to vrijeme mučila ga je ozljeda ligamenata desnog koljena. Uz to, prigovarali su mu kako mu je tehnika nedovoljno razrađena i kako ne koristi svoje tjelesne prednosti: ovaj naočit momak mjeri, naime, 203 cm visine i teži više od 150 kg.
Stvari su išle s lošega na gore, pa se tako Koto na ovoproljetnom turniru nakon nekoliko poraza zaredom čak odlučio povući s natjecanja.
Sljedeća je prilika došla sa gore spomenutim ljetnim turnirom, koji je započeo u prvoj polovici svibnja. Barem što se osvajanja blještavog naslova i gomile pripadajućih pehara tiče, Kotooshu je bio totalni outsider. Pod imperativom borbe za održanje svog statusa ozeki šampiona, Koto je u konačnici morao ostvariti najmanje 8 pobjeda od ukupno 15 mogućih.
Svi smo gledali kako je dotle došao: 8:0 kao od šale. A onda je krenuo dalje. Mnogo dalje. Toliko odlučno da su se svi pitali hoće li ikada stati.
U impresivnim borbama iz meča u meč, koristeći agresivnu tehniku i obilato iskorištavajući svoje fizičke prednosti, Koto je rušio sve koji su mu se našli na putu. Uključujući i dvojicu yokozuna iz Mongolije (yokozuna ili ‘veliki šampion’ najviši je rang u profesionalnom sumo sportu).
Sa samo jednim porazom i 14 pobjeda u konačnici turnira, Kotooshu je u nedjelju 25. svibnja ušao u povijest. Osmijeh mu nije silazio s lica dok je primao goleme pehare dostojne posture vrhunskog sumo borca.
Pobjeda Kotooshua, ili ‘europske harfe’ kako mu u prijevodu glasi ime, muzika je u uhu nas obožavatelja koji smo vjerovali u njega i nadali se osvajanju turnira čak i kad nije bilo previše dobrih razloga za to. U vrijeme mog dolaska u Japan prije tri godine, Koto je već odavno biogaijin-senzacija sumo sporta. U ringu je ostvarivao sjajne rezultate u rekordnom vremenu. Dobar izgled jamčio mu je široku popularnost, pa je tako više-manje nespretno bio prozvan ‘Beckhamom sumo sporta’ (nespretno, jer za razliku od razvikane engleske zvijezde, Koto djeluje skromno i bez imalo sklonosti za skandalozne ispade u medijima).
Nadam se da će Kotooshu ostati na sumo vrhu do kojeg je stigao silnim radom i odricanjima, te kako je sam priznao, zahvaljujući podršci svojih obožavatelja. Kotooshu za yokozunu? Jednog dana, zašto ne; pravi obožavatelji vjeruju u njega, Koto gambare!
Sanja Željeznjak, maj 2008
