Nedim Šuta – Naučnik koji rješava pseće otkrivajući ljudske probleme

Nedim Šuta (31), viši asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu, Odsjek za biologiju, gdje je bio proglašen zlatnim studentom generacije, svestrana je osoba.

Razgovarala: Elma Zećo

Već za koji mjesec u zvanju docenta, Nedim je doktorirao u oblastima Biologija ponašanja životinja i čovjeka i Opća fiziologija životinja i čovjeka, specijalista je također za ponašanje pasa, kinološki sudija, uzgajivač – kako ovu pasminu odmilja zovu – lava plišanog izgleda, a zvanično akite, trener kućnih ljubimaca i organizator izložbi.

Iako je njegovo prvobitno opredjeljenje bila mikrobiologija, iz zdravstvenih razloga promijenio je oblast interesovanja posvetivši se, između ostalog, zoopsihologiji koja ga je u potpunosti ispunila i kao čovjeka i kao naučnika.

Vaša doktorska disertacija je objasnila evolucioni svijet pasa. Predočite nam ga ukratko.

– Osim što se pas izgledom razlikuje od svog primitivnog pretka vuka, i zaista je teško uvidjeti sličnost ako uporedite, naprimjer, vuka i čivavu, najveći razvoj se odigrao u njihovom ponašanju, odnosno u ispoljavanju emocija koje emituju prema ljudima. Oni su danas najtraženiji kućni ljubimci, jer predstavljaju kanale ka pozitivnim vibracijama kojih bivamo lišeni u svijetu buke, rapidnog rasta industrije, tehnologije i društvenih mreža. Psi su ti koji popunjavaju nastalu energetsku prazninu i u tom odnosu čovjek se osjeća sigurnim.

Da li je nepostojanje ega kod pasa razlog što ljudi ne strahuju da će njihove emocije biti zloupotrijebljene?

–  Upravo zbog toga. Za razliku od čovjeka, čiji ego djeluje iz reptilskog dijela mozga, pas ne poznaje takvu strukturu. Naravno, normalno je da svoj život baziramo na iskustvima, jer smo nekada bili povrijeđeni, prevareni, ili sretni što nam se uzvraća na isti način. No, psi su posebna vrsta u prirodi i ono što ljudi njima pruže, a to su hrana i dom, minimalno je u odnosu na to koliko će dobiti zauzvrat. Također, u odnosu između čovjeka i psa ne postoji strah od ostavljanja, strah od prevare, ili manipulacije s emocijama. Zbog toga su psi, a i konji, najbolji čovjekovi prijatelji.

“Kao kanali pozitivne energije, psi mogu pomoći ljudima koji prolaze kroz depresivne i anksiozne faze života, ili su pritisnuti nekim drugim psihosomatskim tegobama. Pored pasa, i konji veoma pozitivno utječu na ljude.”

Zašto se kaže da je pas ogledalo svog vlasnika?

–  Problemi kod pasa postoje kao i kod ljudi. Riječ je o devijacijama u ponašanju koje proizilaze iz genetičke osnove, ili su stečene tokom života. Problemi koji se ispoljavaju kao obrazac ponašanja kod pasa, pokazalo se, potiču od čovjeka s kojim dijeli ekološku nišu zahvaljujući velikom stepenu prilagodljivosti ljudima. Zbog ovog i njegove sposobnosti skeniranja ljudskog mozga, pas se smatra čovjekovim ogledalom, što u praksi znači da kada naiđete na psa koji ima problem vi, ustvari, detektujete problem kojeg imaju ljudi.

Zašto psi nekada napadaju ljude?

–  Ne smijemo zaboraviti da psi potiču od vukova, a vukovi u ekosistemu imaju ulogu da čiste sve ono što ne valja. Stoga, kada pas ujede čovjeka, to može značiti da mu šalje poruku da nešto, naprimjer, s njegovim zdravljem nije uredu, ili da neki fiziološki sistem koji kodira metaboličke procese nije dobar. Naravno, ljudi isto tako mogu pse istrenirati da budu agresivni, što njima tada postaje osnovni obrazac ponašanja, ali, glavni problem u svim lošim obrascima ponašanja je, zapravo, čovjek. Psi kopiraju ljude i svaki pas je poput prazne kutije u koju čovjek stavlja sve ono što hoće. Ne postoji agresivan pas. Postoji samo neadekvatno odgojen pas koji je odraz svog vlasnika.

“Onaj ko dođe u kontakt s kućnim ljubimcima, lako počinje ispuštati iz sebe sve što je lijepo otkrivajući kasnije koliko ljubavi je bilo skriveno u podsvijesti mozga. Ljubav treba pustiti van, jer će sve biti ljepše kada ljudi počnu emitovati nju, a ne druge aspekte ponašanja.”

U čemu se ogleda pravilan odgoj i u kojem periodu je najbolje početi trenirati psa?

–  Sve zavisi o kojoj se vrsti treninga radi. Ako je cilj treninga uništiti pseću osobnost, tu uvijek zastanem i pitam vlasnika da li bi i on želio da njega neko trenira na takav način. Treninzi pasa u BiH pretežno su zasnovani na starim metodama. Ne smatram ih dobrim, jer ako vi želite poštovanje, onda ga morate i sami znati pokazati, pa makar se radilo o psu ili mački. Početak treninga ovisi o rasi psa, ali prosječna dob koja se uzima kao optimalna je između dva i tri mjeseca, jer se tada kod njih razvija socijalna inteligencija. Represivne mjere, kažnjavanje, udaranje, samo pospješuju devijacije kod pasa. Pas se može odgajati kao dijete, jer je na nivou petogodišnjeg djeteta, no niko vam neće dati bolji recept za odgoj psa u odnosu na ono što možete pronaći unutar sebe, u odnosu na ono što će polučiti vaši osjećaji u cijeloj priči, jer ljubav je ključni segment svega.

“Posmatrajući životinje i živeći s njima čovjek najviše spoznaje o samom sebi. U društvu u kojem živimo ne možemo reći da je sve sjajno, ali nije ni sve tako loše. Svi smo skloni osuđivanju drugih, što proizilazi iz našeg ega, a obično osuđujemo one stvari koje nosimo u sebi i koje ne prihvatamo. Ako želimo promjene, onda najprije trebamo mijenjati sebe.”