Prije osam godina moje cipelice skitalice odvele su me na daleki put u Peking/Kinu. O letu od 15 sati ne moram baš puno pisati, vjerovat ćete mi na riječ kad kažem da sam se nagledala filmova, pročitala knjiga i romana, (savjet plus: ako ste među onim sretnicima koji prilikom putovanja mogu spavati, onda iskoristite vrijeme za to, trebat će vam energije za sve što ćete imati priliku vidjeti). Obzirom da ja nisam spavalica, vrijeme na visinama sam iskoristila da presložim svoj život te da odlučim šta ću sve posjetiti na ovom putovanju. Valjda od uvijek prisutnog straha od (ne daj Bože) rušenja aviona, još intenzivnije sam razmišljala šta je ono što je dobro, a na čemu još trebam poraditi u svom životu kako bih bila zadovoljnija i ispunjenija
Da raščistimo odmah na početku – meni, koja slovim za gurmanicu, hrana se nije dopala još dok sam bila u avionu. (ali o tome detaljnije u nastavku)
Onog momenta kada stanete nogom na pekinški aerodrom shvatite koliko ste mali. Vode vas na punktove sa skenerima za temperaturu (da provjere da li ste zdravi), a nakon tih pretraga sjedate na mini-voz i idete po prtljagu.
Svi putevi kroz Peking imaju najmanje četiri trake, fasciniraju vas naselja nebodera i sve na što naiđete drugačije je u odnosu na ono na što ste navikli, jer ipak ste u jednoj od najvećih i najmodernijih metropola na svijetu. I da, glamurozan je baš onako kako sam i zamišljala, ako ne i više. Srećom, bila sam smještena u bogatijem kvartu u hotelu od 5 zvjezdica (nisam snob niti rasipnica, posjeta je bila poslovna ) gdje je noćenje koštalo cca. 700 KM, ali, sam opet uspijevala ostati gladna prilikom svakog obroka.
Peking se budi odmah nakon svitanja, tada svih 12.000.000 (od te posjete znam kako je nastala izreka „ima ih k’o Kineza ) stanovnika kreće za svojim obavezama, polovina njih kao prevozno sredstvo koristi bicikl, a ja sam bila sve zbunjenija jer, kako sam gledala u kojeg prolaznika, mogla sam se zakleti da sam upravo tog čovjeka/ženu vidjela i jučer, odnosno jutros, jer su za mene svi jednaki i nekako poznati.
Eh da, rekla sam već da sam gurmanica, zar ne? Pa kakva bih gurmanica bila da nisam, prvom prilikom, posjetila najveću noćnu tržnicu u Pekingu – Wang Fujing, koja se nalazi uz Tiananmenski trg. Priznajem da nisam probala čahure svilene bube, niti pržene morske konjiće, a bogami ni pohovane morske zvijezde. Toliko ispečenih djelova nepoznatih životinja do tada nisam vidjela, a sve skupa nije mi ulijevalo povjerenje niti želju da probam, pa sam odlučila da ću neke stvari ipak preskočiti. Jesam gurmanica, i to možda jeste zdravo, i poznajem izreku „kad si u kineskom restoranu jedi kao Kinez“, ali sam odlučila da će, za mene, neke stvari ipak ostati neistražene. Tješila sam se da mogu preživjeti bez slane hrane i da ću svoj stomak obradovati nekim desertom, ali i tu sam ostala zatečena. Sladoled se prži i jedu se kolači od riže, pa sam ipak išla linijom manjeg otpora i, do kraja putovanja, uživala isključivo u KFC-u i HAAgen dazs sladoledima, koji su mi bili pravi užitak. Da, probala sam pekinšku patku, eto baš da ne bude da nisam, i nije mi se svidjela, ali to je sigurno do mene.
U Pekingu se vidno primjetna diskrepanca između bogatih i siromašnih, tako da postoje krajevi koji izgledaju tužno i siromašno, dok su drugi glamurozni i pariraju najvećim svjetskim metropolama.
Kad se nađete u Pekingu, moj savjet je da obilazak započnete sa najvećeg Trga na svijetu, čuvenog Tjenanmena (nebeski mir), u čijem se središtu nalazi mauzolej Mao Cetunga.
Najpoznatija palata u Pekingu je čuveni Zabranjeni grad koji se gradio 14 godina i u sebi sadrži 9.000 prostorija. Ne moram naglašavati, svaka od njih je remek djelo, mjesto gdje se i sada čuvaju tradicionalne vrijednosti.
Da, ako ste se pitali, išla sam i na Kineski zid. Gladna, ali nisam to mogla propustiti. Najveća građevina na svijetu dugačka 7400 km i kažu da se vidi i s Mjeseca (proputovala sam mnogo, ali gore još nisam bila, pa ne mogu tvrditi ), mjesto je na kojem o svemu počinješ razmišljati na veliko.
Do samog zida se pješači, a za malo ljenije, kao što sam ja, postoji žičara kojom se penjete, dok za povratak s vrha koristite slajder.
Ne zaboravite na shopping, Peking je mjesto gdje, uz nezaobilazno cjenkanje, možete kupiti izuzetno kvalitetnu robu i to za jako malo novca.
Za detaljan obilazak Pekinga treba vam pet do osam dana, a nakon par godina on se sigurno toliko izgradi da se jednostavno morate vratiti i vidjeti sve ono što prilikom prve posjete niste.
U svakom slučaju, u Pekingu uživajte punim plućima, jer je ovo, kao i svako putovanje, čudotvorno iskustvo koje će vam obogatiti duh, napuniti vaše baterije, a vaš život učiniti ljepšim i vedrijim.
Azra Pilav
