“Balet disciplinuje, odgaja, obrazuje…, to je kao dio vas koji raste i sazrijeva zajedno s vama. Poput sjene Petra Pana”
Piše: Elma Zećo
Koliko znanja, iskustva, rada i discipline zahtijeva baletna umjetnost najbolje pokazuje obrazovni i profesionalni put Samre Mlinar Mandić, koja trenutno pohađa doktorski studij na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu. Nastavnica je klasičnog baleta u Osnovnoj muzičkoj i baletskoj školi “Novo Sarajevo”, predsjednica Udruženja “Kurser”, koji se bavi kreativnim plesom, klasičnim baletom, plesnom fuzijom i plesnom inkluzijom, te kreira koreografije u SARTR-u, Pozorištu mladih Sarajevo i za Institut za muziku, teatar i multimediju.
Bosna da ‘prostiš
A kako razmišlja kao autorica plesnog pozorišnog djela, nedavno je mogla vidjeti publika njene prve autorske predstave Bosna da ‘prostiš, kojom se obilježava stogodišnjica rođenja velikana Maka Dizdara. Na pitanje koliko je dugo u njoj ova ideja sazrijevala, naša sagovornica kaže:
“Ona je djelimično realizovana prije nekoliko godina u sklopu Festivala savremenog plesa “Zvrk” s mojim učenicima završnog razreda osnovne baletske škole 2010. godine. Od tada me je pratila želja da tu inicijalnu ideju proširim i obogatim koncepcijski, koreografski i muzički. Upravo 2017. godinu, u kojoj se obilježava stota godišnjica rođenja našeg Mehmedalije Maka Dizdara, prepoznala sam kao pravu godinu za realizaciju predstave simboličnog naziva Bosna da ‘prostiš. Pedesetak članova Udruženja “Kurser” nosioci su predstave, uz važnu pomoć edukatora hip-hop plesne grupe Fresh Generation. Svi akteri učestvovali su u nastajanju njenih dijelova slijedom moje ideje da se na originalan način priča o našoj zemlji, Bosni i Hercegovini.”
Kako našu zemlju krasi bogata tradicija, a prate je i brojni kontrasti u poređenju prošlosti i sadašnjosti, o čemu djeca, misli Samra, nisu dovoljno upućena, predstava Bosna da ‘prostiš ima snažnu odgojnu i edukativnu osnovu. Cilj je da djeca ne budu samo konzumenti, već i tvorci umjetničkog djela, te istovremeno mediji za prijenos poruka.
“Trudili smo se da svaki dio, svaki pokret bude poruka razumljiva svima. Zbog toga smo stihove pjesme Zapis o zemlji recitovali znakovnim jezikom i pričali našim tijelima koja su najjači instrument izražavanja. Smatram da je poruka prenesena učešćem uma, mašte i tijela djeteta najupečatljivija i da dopire najdublje do svih – i djece i odraslih. Želimo reći da su poštovanje, ljubav i harmonija pokretači univerzuma, čiji smo i mi dio.”
Životna škola
“Baveći se baletom ne samo da sam naučila o sebi, već mnogo toga i o drugima. Ples mi je pomogao u svemu, a prije svega u pronalaženju smisla mog postojanja. Nismo ni svjesni koliko se neverbalno izražavamo i komuniciramo. Verbalni izraz je samo naučeni kod koji je na neki način nametnut, propisan i ograničen, za razliku od spontanosti i prirodnosti tjelesnog izraza.”
U pravo vrijeme
Okosnicu Samrinog života čine ples, pokret i balet. S obzirom na to da je sastavni dio njen života disleksija, a kao dijete je imala hiperaktivni poremećaj te deficit pažnje, upis u baletnu školu učinio se rješenjem u pravom periodu njenog života – kada je imala devet godina.
“I od tada je balet dio mog života. Balet disciplinuje, odgaja, obrazuje…, to je kao dio vas koji raste i sazrijeva zajedno s vama. Poput sjene Petra Pana. Često ćete pročitati: “Ballet is life!” Zaista je tako.”
Samra se nikada nije dala obeshrabriti. Neke prepreke na koje je nailazila tokom svoje karijere bile su destimulativne, no mnoge upravo suprotno. Stoga voli reći:
“Sebe poredim s Feniksom, uvijek se dižem iz pepela s još većom željom i entuzijazmom za onim čime se bavim. Moja plesna karijera je na zalasku, ali zato jačaju pedagoška i koreografska karijera. I moji učenici su prepoznatljivi, a zapaženi su i moji koreografski poduhvati. Predstava Bosna da ‘prostiš jeste moja prva autorska predstava, ali i osamnaesta predstava za koju osmišljavam koreografiju.”
U plesnoj karijeri srećom nikada nije doživjela ozbiljniju povredu. “Preispituje se svaki postupak. To pravilo važi i kada se pleše. Treba znati pametno plesati i osluškivati svoj ‘instrument’.”
Uz ples, Samrina velika strast je i pedagogija. Uvijek je imala želju raditi s djecom, učiti od njih. Jer: “Smisao pedagoškog procesa treba obrnuto tumačiti, odnosno polaziti od toga šta nas odrasle mogu djeca naučiti. I tada se otkrije ljubav prema nastavničkom pozivu. Moj pedagoški moto glasi: uvažavanje djece kao umanjene verzije odraslog čovjeka. Nastavnici ne bi trebali birati ono što je najbolje za svako dijete, već mu pomoći da samo pronađe najbolje za sebe”, objašnjava Samra Mlinar Mandić, koja planira i u budućnosti da s umjetničkim dušama plesom ispriča još zanimljivih priča u teatru.
