“Ono što vidite na fotografijama, nije samo kostim za fotografiju, već moja odjevna kombinacija u svakodnevnom životu.”
Razgovarala: Elma Zećo
Fotografije: Privatni album
Aidu Đapo-Muharemović bh. javnost je upoznala prije desetak godina kao prvu pin-up djevojku u našoj zemlji. Pažnju je plijenila prirodnom ljepotom, koju je isticala vintage stilom. No, to se ni do današnjeg dana nije promijenilo. Mada je željela razdvojiti svoj alter ego Iddu van Munster od stvarne ličnosti, s vremenom je shvatila da je to nemoguće, jer ona, zapravo, tako živi. Svoj poziv pronašla je u fotografiji.
Kupujte manje, birajte dobro
Kada se rodila strast za stilom nastalim u prvih nekoliko decenija 20. vijeka?
– Teško je pronaći prave odgovore, no, neka slatka sjećanja, nazvat ću ih počecima svega, potječu još iz djetinjstva kada sam kao djevojčica bujnu rozu podsuknjicu s velikom mašnom nosila posvuda i znala plakati danima u želji da imam frizuru kao glumice iz crno-bijelih filmova. Divila sam se njihovoj ženstvenosti, predivnim haljinama i frizurama. U srednjoj školi sam prvi put obukla haljinicu na tufnice, i od tada njegujem taj stil. Jednostavno, najbolje se osjećam kada sam u haljinama.
Jeste li ikada pomislili da pokrenete vlastiti modni brend?
– Razmišljam o tome često, ali kako već preko deset godina radim za austrijsku dizajnericu Lenu Hoschek, nisam imala potrebu da pokrećem nešto svoje.Kroz rad s njom sam naučila da za podizanje brenda treba mnogo znanja. Ipak se ljudi univerzitetski obrazuju da bi postali dizajneri. Voljela bih naučiti šiti, a nikada neće biti kasno za nove izazove.
Gdje kupujete garderobu i koliko se u vremenu sve popularnijeg održivog razvoja služite starim komadima odjeće?
– Nisam, zaista, ljubitelj shoppinga i rijetko kupujem sebi. Na sreću, posao i saradnje s brendovima i dizajnerima širom svijeta mi omogućavaju da sve odjevne predmete uvijek mogu zadržati za sebe. Svoje stvari njegujem i čuvam, često me možete vidjeti u starim haljinama od prije deset godina. Vodim se filozofijom dizajnerice Vivienne Westwood, koja je rekla: “Kupujte manje, birajte dobro, učinite da traje.”
Kada pronađem vremena na putovanjima, rado zavirim u vintage i second hand shopove, jer tamo uvijek pronađem nešto zanimljivo, a volim, također, udahnuti novi život nekom odjevnom predmetu, koji je dugo nekome skupljao prašinu, ili bio u zaboravljenom kutku ormara.
Koliko je star Vaš najveći vintage dragulj?
– Imam mnogo vintage komada, no, izdvojila bih tokicu s mrežicom iz 1948. kupljenu na buvljaku u Beču.
Od koga ste naslijedili fotogeničnost?
– Ličim na rahmetli oca, ne samo fizički, od njega sam naslijedila ljubav prema dobroj muzici, filmovima, umjetnosti i fotografiji. Moj tata je bio izuzetno talentovan, lijepo je slikao, svirao gitaru i obožavao fotografiju. Stoga, vjerujem da sam od njega naslijedila i fotogeničnost.
Kako doživljavate modni izričaj bh. dama?
– Na svojim putovanjima često uz kafu posmatram ljude u prolazu i njihov modni izričaj, pa zaključim kako bh. dame itekako imaju stila. Nama je u krvi da volimo biti dotjerane u bilo koje doba dana. Banalizirat ću, i kada izađemo do pekare, nanesemo rumenilo i ruž, obučemo nešto lijepo na sebe, što, recimo, nije slučaj na zapadu.
Ulazak u svijet fotografije
U jednom trenutku Vaše karijere odlučujete se naći, također, iza objektiva. Kada ste shvatili da se možete iskazati i kao fotografkinja?
– Dugo sam radila kao stjuardesa i uživala u pokušaju da brojne trenutke sačuvam zamrznute u lijepim fotografijama. Tokom karijere sam nekoliko puta ulagala u svoju fotografsku opremu, a zahvaljujući društvenim mrežama moj rad je prepoznat, jer se sadržaj rado dijelio, posebno za vrijeme pandemije Covida-19 s lockdownom na snazi kada sam objavljivala svoje kreativne autoportete. Te fotografije, nastale u četiri zida tokom lockdowna, bile su odskočna daska da se danas mogu profesionalno baviti samo fotografijom.
Koji su prizori posebno privlačni Vašem oku?
– Nakon brzog života vani, vratila sam se u svoju domovinu i izuzetno uživam u prirodi i malim stvarima koje čine moj život. Volim jednostavnu svakodnevnicu, život na selu, maglu na nestvarnim pjezažima, jesen, zalaske sunca i, naravno, trenutke s porodicom i kćerkicom. Inspirišu me godišnja doba, historija, tradicija, muzika i razgovori sa starijim dušama.
Koji Vam je do sada najznačajniji foto angažman?
– Dugi niz godina radim s dizajnericom Lenom Hoschek, a posljednje tri fotografišem njene kampanje proljeće/ljeto i zimsku kolekciju. Izdvojila bih još saradnju sa Sarah Flint, dizajnericom cipela iz New Yorka, čije sam kampanje nekoliko puta fotografisala, dok trenutno za nju radim retouch fotografija.
Šta god da radite i kreirate, ostajete vjerni svom pseudonimu Idda van Munster. Koliko je Vaš alter ego, zapravo, Vaše stvarno ja?
– Kroz posao sam se često susretala s ljudima koji su pod svojim umjetničkim imenom jedan sasvim drugi lik i karakter. Isprva sam željela da razdvojim Aidu od Idde, ali s godinama sam shvatila da ja, zapravo, tako živim i da sam uvijek dosljedna svom stilu. Ono što vidite na fotografijama, nije samo kostim za fotografiju, već moja odjevna kombinacija u svakodnevnom životu. U mom ormaru nećete pronaći farmerke, kao ni patike – nemam ih (smijeh).
Oaza mira
Uzimajući u obzir da ste bili svuda, koji su razlozi povratka u BiH?
– To je moja oaza mira za dušu, ona nudi sporiji život. Nakon svih putovanja svijetom i nostalgije nošene u srcu sve te godine, shvatila sam da trava nigdje nije zelenija, da je sve do nas samih i da mi možemo učiniti da nam život bude lijep i u svojoj domovini. Povratak kući mi je najbolja životna odluka.
Koja mjesta u BiH su Vam posebno prirasla srcu i šta obično strancima preporučujete da posjete kod nas?
– Obožavam Jajce, jer je moj suprug rodom iz tog predivnog grada. BiH je prepuna lijepih mjesta, priroda je divlja, planine su nestvarne – lista je duga. Zbog svoje originalnosti neprocjenjivo je iskustvo otići u Lukomir i razgledati okolne planine.
Kakve poslovne podvige priželjkujete za sebe u budućnosti?
– Zadovoljna sam svojim trenutnim radom i voljela bih da još dugo uživam u svemu čime se bavim, jer kada radim ono što volim, posao ne osjećam napornim. Najveća želja mi je dobro zdravlje moje porodice.
