Ajvatovica je dobila ime po Ajvaz-dedi, koji je u današnji Prusac – naselje kod Donjeg Vakufa – došao s vojskom sultana Mehmeda Fatiha. Sultan je prilikom pohoda na Bosnu sa sobom poveo četrdeset šejhova, a nakon osvajanja zemlje, rasporedio ih je po različitim mjestima. Jedan od njih bio je upravo Ajvaz-dedo, koji je ostao u Pruscu.
Ajvatovica je najveća vjerska i kulturna manifestacija Bošnjaka, koja trajno podsjeća na pobožnost i požrtvovanost Ajvaz-dede u njegovom nastojanju da učini dobro djelo i pomogne ljudima. Legenda o Ajvaz-dedi i pohod na dovište kod njegove stijene tradicija je koja živi stoljećima i prenosi se s generacije na generaciju među bosanskim muslimanima.
Grad Prusac osnovan je 1463. godine, u gornjem toku rijeke Vrbas, nedaleko od Bugojna i Gornjeg Vakufa. Tokom osmanske vladavine, ovaj mali gradić bio je značajno kulturno i vjersko središte Bosanskog pašaluka. Kroz Prusac protiče rijeka Prensa, po kojoj je mjesto nekada i nosilo ime. Ipak, njena voda, kao ni brojni bunari, nisu bili dovoljni da zadovolje svakodnevne potrebe stanovništva.
Ajvaz-dedo bio je učen i predan čovjek, koji je nastojao opismeniti narod i učiniti svoje mjesto ljepšim i ugodnijim za život. Prema predaji, podno planine Šuljage, u šumi udaljenoj šest kilometara od Prusca, pronašao je snažan izvor vode. Međutim, izvor je zaklanjala velika stijena, duga 74 i visoka 30 metara, koja je onemogućavala provođenje vode prema naselju. Dedo Ajvaz odlučio je moliti Svevišnjeg da mu pomogne – svakog jutra, četrdeset dana zaredom, odlazio je do stijene, klanjao sabah-namaz i upućivao dovu. Četrdesetog jutra, nakon što je proučio Kur’an, zaspao je i usnio kako se dva ovna sudaraju, a stijena se raspuca. Kada se probudio, vidio je da mu je dova uslišana – stijena se zaista bila razdvojila, a rascjep u klancu bio je usmjeren prema kibli, prema Kabi u Mekki.
Narod je ovo vrelo nazvao Ajvatovica, a stijenu – Ajvaz-dedina stijena. U znak Božije blagodati, ljudi su počeli pohoditi mjesto na kojem se dogodilo raspuknuće stijene.
Zanimljivo je da se pohod Ajvatovici tradicionalno obavlja sedmog ponedjeljka nakon Jurjeva, ne vezujući se ni za hidžretski kalendar niti za jedan od dva bajrama.
Ceremonijalni dio Ajvatovice započinje svečanom paradom konjanika i pješaka. Barjaci, konji, tekbiri i ilahije čine neizostavan dio duhovne atmosfere ovog događaja. Povorka se zaustavlja kod šehidskih mezarja iz vremena sultana Fatiha, gdje se uči fatiha. Dolaskom na visoravan Čardak-han, u vrijeme sabah-namaza, zajednički se klanja sabah, a potom prouči Ja’sin za prusačke šehide i sve šehide Bosne i Hercegovine.
