Buđenjem umjetničke scene, koju je pandemija posebno pogodila, publika se može radovati nastupima Amire Medunjanin u različitim gradovima do kraja godine. Poput svih, i ona se pokušala vratiti na scenu kao da se ništa nije desilo no, priznaje, teško je to kada se sumiraju sva zbivanja koja su se odigrala u tako kratkom periodu.
Razgovarala: Elma Zećo
Foto: Privatni album
Njen prvi koncert održan u Atriju zagrebačke dvorane Vatroslav Lisinski pratile su posebne emocije – i muzičari na sceni, i petstotinjak ljudi pristiglih na koncert, napokon su mogli uživati u druženju koje je moralo potrajati duže od drugih koncerata.
– Još uvijek su na snazi različite epidemiološke mjere i moj nijedan održani koncert nije prošao bez njihovog primjenjivanja, tako da je sve otežano. I ljude moramo razumjeti, njihov strah od odlaska na koncerte i dalje je prisutan, mada sam, iskreno, imala čast da u nekoliko navrata nastupam pred punim gledalištem. Bilo je to veliko olakšanje nakon dugo vremena. Mislim da smo pomogli jedni drugima i konačno prodisali punim plućima.
Jeste li stvarali tokom lockdowna?
– Naravno! U jeku pandemije, u junu prošle godine, objavila sam novi album, iako sam ga planirala izdati mnogo kasnije. No, početkom lockdowna u svijetu, odnosno kada je svijet stao, odlučila sam ga objaviti što prije.
Koliko Vas je pandemija promijenila kao čovjeka?
– Pandemija je negativno utjecala na cijeli svijet. Svi smo se zatvorili u kuće i bilo je teško predvidjeti kako će se stvari odvijati. Mnogo se govorilo da će nakon vakcine situacija biti drugačija. Međutim, nedostatak vakcina i problem s različitim dezinformacijama utjecali su da pandemija traje. A ja nisam imala mnogo vremena. Uglavnom sam radila na postprodukciji albuma. Suštinski se nije mnogo toga promijenilo. Imam sreću da moji prijatelji žive širom svijeta. Stalno smo u kontaktu. Zahvaljujući tome bilo mi je mnogo lakše. No, čini mi se da je ovaj period bio važan iz jednog drugog razloga. Iz mog iskustva, ljudi koji su bili dobri do pandemije, sada su još bolji. To me mnogo raduje, jer ovom svijetu treba više dobrote, humanosti, sreće i ljubavi.
Vi ste u svom radničkom vijeku imali priliku da radite posao sa standardnim radnim vremenom. Vođeni srcem otvarate se prema muzici u kojoj nije teško bljesnuti na trenutak, ali je teško trajati. Koliko je žrtve zahtijevao Vaš put do priznanja?
– Radila sam posao kao i sav normalan svijet. To ništa nije bilo posebno, osim što sam radila po dvanaest sati, prema svom izboru, ali i to me je ispunjavalo. Posao je ono što nas održava u životu i vrijedan čovjek ne mora se brinuti za budućnost. Ali, i kada je takva situacija, nekada se zapitate da li stvarno to želite da nastavite. Kod mene je bio slučaj da sam samo preko noći odlučila posvetiti se muzici. Samo tako. I ne znam kolika bi to trebala biti žrtva s moje strane. Ako stvarno nešto volite, onda sva odricanja nisu važna. Važno je samo slušati i pratiti svoje srce.
Da li ste ikada posumnjali u svoju istrajnost?
– Teško me može nešto skrenuti s puta. Navikla sam da idem naprijed i nemam mnogo vremena za propitivanje.
Šta Vam je glavni parametar kada postavljate nove ciljeve?
– Ako želim barem malo pomaknuti granicu, trudim se poći drugačijim putem. Na nepoznatom terenu se osjećam najsigurnije, ako mogu tako reći. Mnogo je lakše, interesantnije i motivirajuće.
Šta Vas inspiriše za kompozicije koje birate?
– Priče koje su vezane za pjesme. Svijet iz kojeg su potekle. Ljudi se najlakše povežu kroz muziku i ta veza postaje trajna. Sve te pjesme nose čudesne priče iz davnina i bilo bi zaista teško ne osjetiti svu tu snagu i ljepotu.
Imate li neki poseban ritual pred nastup?
– Volim mir nekoliko minuta pred nastup i ništa više. Imam tremu svaki put kada izađem na scenu. Doduše, ne traje dugo. Poslije prve pjesme sve se vrati u normalno stanje.
Šta primarno želite izazvati kod onih koji Vas slušaju?
– Najvažnijim smatram da muzika bude u fokusu i da dijelimo ljubav prema muzici. Vjerujem da smo svi ispunjeniji kada možemo podijeliti sreću s drugima. Voljela bih da to mogu prenijeti ljudima kada sam na pozornici.
Koga je Vaš uspjeh najviše usrećio?
– Uspjeh je relativna stvar. Važno je kako se čovjek osjeća. Sretna sam što se mogu baviti muzikom i nadam se da barem malo mogu prenijeti tu sreću na druge ljude.
Živimo online. Koju ulogu igraju društvene mreže u Vašem životu, u Vašoj karijeri?
– Koristim ih u najvećoj mogućoj mjeri. Većina ljudi je na društvenim mrežama i korisne su iz više razloga. Privatno, zbog brojnih prijatelja koji žive u različitim zemljama dok, s druge strane, svaka na društvenim mrežama objavljena informacija o nastupima lakše dođe do publike.
Po čemu pamtite svoju mladost?
– Ima dosta toga, ali taj period života kada sam odrastala u sarajevskoj mahali je zaista neprocjenjiv.
Stalno putujete zbog prirode posla. No, prema kakvim destinacijama se volite uputiti isključivo u ulozi turiste?
– Proputovala sam pola svijeta i vidjela mnoga prelijepa mjesta. U ulozi turiste nisam odavno nigdje otputovala. Uvijek to povežem s nastupima, jer gdje god putujem najčešće imam prijatelje. Obično ostanem duže na nekim destinacijama. Kada ste s dobrim i opuštenim ljudima, onda je to najljepši odmor.
Na kojim mjestima punite dušu?
– U prirodi. Volim planinu. Tamo se baterije najbrže pune.
Postoji li nešto u čemu ste posebno dobri, a da nema veze s muzikom?
– Dobra sam s brojevima. Radila sam dugo u računovodstvu.
Šta radite da biste što bolje zaspali?
– Brojim od četiri do jedan, i već sam zaspala.
Zato što jedan članak nije dovoljan…
NOVI ALBUM AMIRE MEDUNJANIN MEĐU 10 NAJBOLJIH IZDANJA NA SVIJETU
