Nakon džemreta počinju babine huke koje, po legendi, traju “od pola devete do po desete” sedmice poslije Božića (10.-17. mart).
Foto: pixabay – jdblack
Za vrijeme Babine huke, u jednom danu se više puta izmijeni sunce, kiša, snijeg, pa kiša i snijeg zajedno i tako po cijeli dan dok traju, a sve je to praćeno jakim vjetrom.
U narodu je ostalo vjerovanje da se u martu mora tri puta “posoliti”, odnosno da mora tri puta pasti snijeg. Ukoliko ne padne snijeg tri puta u martu, onda će treći put biti u aprilu.
Ovaj period naziva se još i baba Marta ili marčane bure.
Baba Marta (mitološko značenje) je pojam nastao kao perosnifikacija mjesec marta, njegove varljive prirode i nepredvidivih meteoroloških prilika. „Baba Marta“ garantuje nevrijeme i kada mu nije vrijeme i sreće se kod gotovo svih slovenskih naroda.
Za „Babu Martu“ karakteristične su i „Babine huke“ (Babini ukovi). To je period kraja marta i početka aprila kada iznenada i mimo reda zapušu studeni vjetrovi (huke) i zapada susnježica koja pravi „lapavicu“ — tečno blato sa snijegom po tlu.
Ime Babe Marte nastalo je po mjesecu martu, odnosno rimskom bogu rata Marsu. Oštra je i okrutna po njemu, a topla i razdragana po proljeću koga najavljuje.
Legenda kaže da se ona prvi put razgnjevila kada joj je rimski kralj Numa Pompilije oduzeo mjesto prve dame u kalendaru, dodavši ispred nje još dva mjeseca. Od tada je, ta uvrijeđena starica, postala vrlo ćudljiva. Čas se u njoj budi ratni duh boga Marsa, pa se tako sveti šaljući na zemlju hladnoću, čas svojim toplim osmijehom donosi proljetnu radost. Prema narodnom vjerovanju, Baba Marta je oličenje proljeća, ponovnog rađanja, novih zamisli i neophodnosti sklada u prirodi i životu ljudi. Kad toga nema, ona na zemlju pošalje snijeg da opomene ljude kako treba da pripaze na ponašanje.
