Ovo prekrasno mjesto koje izgledom liči na Pamukkale u zapadnoj Turskoj, nalazi se u provinciji Mazandaran na sjeveru Irana. Mazandaran je jedna od najgušće naseljenih pokrajina u Iranu i ima različite prirodne resurse, pogotovo velike zalihe nafte i prirodnog plina. “Badab-e Surt” je zbog svoje ljepote i prirodnih svojstava našao svoje mjesto na UNESCO listi svjetske prirodne baštine.
Izvori Badab-e Surt dva su odvojena izvora vode sa različitim prirodnim svojstvima, smješteni na nadmorskoj visini od 1840 metara. Na prvom izvoru izvire veoma slana voda koja se nakuplja u malenom prirodnom bazenu. Smatra se da voda ovog izvora ima ljekovita svojstva i da pomaže u liječenju reumatskih oboljenja i nekih vrsta bolesti kože.
Na drugom izvoru izvire voda kiselog okusa, a stijenje oko izvora je narandžaste boje, zbog znatne koncentracije oksida željeza na izvorištu.
Terase Badab-e Surta sačinjene su od sedre, sedimentne stijene nastale još za vrijeme pleistocena i pliocena, taloženjem minerala iz dva izvora mineralne vode. Kada voda veoma zasićena kalcijkarbonatom i ferokarbonatom izbije na površinu, iz nje se oslobađa ugljendioksid, te se stvara talog karbonata ovih minerala. Taloženje traje sve dok se koncentracija ugljendioksida u vodi ne izjednači sa koncentracijom uglendioksida u zraku. Ferokarbonat i kalcijkarbonat u vodi se talože u vodi u formi mekih, želatinoznih naslaga, koje vremenom otvrdnjavaju čineći sedru.
Hiljadama godina je voda koja izvire u ovim planinama, taloženjem mineralnih čestica stvarala brojne naranžaste, crvene i žute bazene u obliku prirodnih kaskada.
Sjeverno od izvora raste gusta borova šuma, krajolikom na istoku dominira nisko rastinje i žbunje, a na zapadu se mogu vidjeti brojni kamenolomi.
