Koliko vrijede bh. piloti govori i sami podatak da većina njih radi za nacionalne avio kompanije u svijetu, između ostalog, u Indiji, Indoneziji, Emiratima, Turskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Irskoj i Švedskoj, gdje je svoju karijeru nastavio graditi sada već kapetan Smail Hergić. Ovo je njegova priča.
Piše: Elma Zećo
Rođen u Banjoj Luci, Smail Hergić (42) još je kao tinejdžer otkrio ljubav prema letenju. Tada član Raketnog društva Rudi Čajevac, koje je nazvano po pioniru partizanskog vazduhoplovstva i narodnom heroju Jugoslavije, postao je očaran dinamikom leta. Ali put do ostvarenja želje koja je u njemu rasla neće biti jednostavan.
Veliko iznenađenje za oca
Poput mnogih izbjeglica iz BiH, Smail se 1992. godine najprije našao u Rotterdamu, a potom u holandskoj prijestolnici Amsterdamu radi školovanja. Imao je 17 godina i svoj san kojemu prvih godina stvarnost u novoj zemlji nije bila nimalo naklonjena.
Kada je došlo vrijeme, informišući se o kriterijima za upis u pilotsku školu doživio je šok čuvši da mu je za to potrebno, između ostalog, otprilike 150.000 EUR.
“Nisam bio kreditno sposoban, a ni moji roditelji nisu imali vlastitu imovinu na području Holandije, koju bi mogli staviti pod hipoteku. Stoga sam shvatio da ću svoj profesionalni san moći ostvariti postepenim školovanjem. Radio sam mnogo, zarađivao i sve ulagao u edukaciju. Rahmetli otac i majka o tome nisu ništa znali, a školovanje koje sam započeo 1998. trajalo je pet godina. Kada sam najprije dobio licencu za privatnog pilota, izmislio sam priču kako bih oca uspio dovesti na aerodrom. On nije mogao ni naslutiti da ću kad sjedne vrata aviona – C 172 – zatvoriti i poletjeti. Panično je počeo da ih otvara, a shvativši da smo već poletjeli i da ne može izaći, ostalo mu je da zapali cigaretu da se smiri. Čak je to uradio u avionu. Nije dugo trebalo da se opusti. U njegovim očima vidio sam koliko je ponosan na mene. Poslije toga su svi ukućani saznali čime sam se bavio prethodnih godina”, govori Smail, koji već godinu i po radi za skandinavsku nacionalnu avio kompaniju Scandinavian Airlines (SAS) u kojoj nije samo pilot, već odnedavno i u ulozi kapetana.
“Uvijek sam želio da se dodatno razvijam u poslu, a i iskustveno pilot kad-tad dolazi u profesionalnu fazu u kojoj osjeća zrelost da preuzme ulogu kapetana na letu. Tom činu prethode duge i stroge provjere, a neophodna je također preporuka nadležnog kapetana. No, to nije sve. Slijedi i dodatna edukacija, tako da sam boravio na treninzima u Bangkoku, gdje nacionalna avio kompanija SAS svakih pola godine šalje svoje osoblje na redovne treninge. Zvanično sam kapetan. Volim svoj posao, volim letjeti. Let nije samo transport. To je jedan od najljepših osjećaja na svijetu. I svijet kada posmatrate odozgo djeluje drugačije, dok sa smjenom dana i noći na velikim visinama svjedočite magičnim prizorima nestvarnih oblika i prelijepih boja.”
Marljiv čovjek, svijetla budućnost
Smailova želja uvijek je bila da radi u BiH. Ta nostalgija ga nikada nije prolazila. Zato se 2009. godine vratio i priključio pilotima BH Airlinesa, gdje je radio šest godina. Kompanija, nažalost, nije uspjela.
“Nadam se da će odgovorne strukture u BiH shvatiti da je izgradnja perspektivne nacionalne avio kompanije civilizacijska tekovina modernog svijeta. Koliko je jaka jedna zemlja, govori između ostalog i njena avio industrija.”
Smail Hergić vrijedno nastavlja graditi svoju karijeru, uvjeren da je najbolja priprema za sutra ono što ćeš danas uraditi za sebe.
