Iza Valide je već mnogo godina života u Americi. U Los Angeles je stigla davne 1994. godine počevši polako graditi svoj životni i poslovni put. Obrazovala se u domenu plesa i video produkcije na UCLA univerzitetu, a vrhunac dvogodišnjeg magisterija je njen film nazvan Concentric Beats, koji je posvetila plesu u klubovima i na rave partijima.
Valida pjeva, producira, ali je na LA sceni najpoznatija u ulozi DJ-a. Već osam godina rezidentni je DJ holivudskog hotela Standard, gdje svake srijede priređuje popularnu noć zabave Desert Nights.
Što više radim, to me veća sreća prati
U poslovni svijet ovog popularnog podneblja uplovili ste kao DJ. Šta Vas je privuklo ovom zanimanju?
– Moram priznati da meni primarno nije bio san baviti se ovim poslom. Možda zato što sam se uvijek vidjela s mikrofonom u ruci, a ne kao nekog ko će biti iza mix pulta, tako da sam i sama bila iznenađena tom privlačnošću. Predivan je osjećaj kada uspiješ smisleno uskladiti ritmove dvije različite pjesme, a još veću inspiraciju dobiješ kada vidiš da ljudi u tome uživaju. Tako se stvara jedan lijepi krug pozitivne energije. Svakako, u vrijeme mojih početaka jedan od izazova bila je i činjenica da se veoma malo djevojaka bavilo ovim poslom, tačnije, mogle su se na prste prebrojati čak i u velikoj metropoli kakva je Los Angeles.
Da li je DJ scena u Americi još uvijek dominantno muška?
– Da, nažalost, kao i svugdje. Međutim, danas je znatno bolja situacija, a vjerujem da će po tom pitanju doći još bolja vremena, jer svi trendovi ukazuju na to da će žene početi zauzimati dominantnije pozicije kao radio, klupski i festivalski DJ-evi. Među najutjecajnijim koje volim su: The Black Madonna, Charlotte De Witte, Maya Jane Coles, Nina Kraviz, Tokimonsta, Heidi, Louisahhh!!!, te, naravno, Annie Mac.
Koji je recept za uspjeh u muzičkoj branši Los Angelesa?
– Ne postoji jedan recept, jer ljudi uspijevaju na razne načine. Najprije je važno voljeti ono što radiš, potom da budeš iskren prema svojoj publici i da uvijek budeš spreman na veliki rad, nekad i 18 sati dnevno. Ne može se uspjeti bez odricanja, određene doze talenta, a i sreća mora odigrati svoju ulogu. Lijepo je to sročeno u narodnoj izreci: “Što više radim, to me veća sreća prati”.
Koga ste od holivudskih selebritija upoznali i ko je na Vas ostavio najjači dojam?
– Al Pacina sam doživjela kao realnog i jednostavnog čovjeka. Srela sam ga na jednom partiju na kojem sam svirala. Bio je veoma ljubazan, s najiskrenijim osmijehom. Justin Timberlake i Sandra Bullock su također bili veoma opušteni, pogotovo Sandra.
Angažovana umjetnica
Život ste posvetili umjetnosti. Koje su najvažnije uloge koje jedan umjetnik treba ispuniti?
– Jedna od glavnih uloga umjetnika je da prezentuje prozaičnu svakodnevnicu na jedan poetičan način, te da, ako je to moguće, bude socijalno i politički angažovan, pogotovo u novo doba kada to umjetnost sama po sebi iziskuje postajući nužni oblik protesta i otpor protiv jačanja desnice i autoritativnog sistema.
Šta biste izdvojili kao prednosti življenja u LA-u, a šta kao nedostatke?
– LA je veoma dinamičan i raznolik grad. Svakodnevno možete uživati u muzici, filmu, DJ-partijima, umjetničkim izložbama…Nikad nije dosadno! Presretna sam što je vodeći grad u domenu veganskog kulinarstva, čini mi se da se skoro svake sedmice otvori novi restoran s impresivnom ponudom. Jedini minus je saobraćaj, jer je grad pretrpan. I pored toga što LA ima pet glavnih autoputeva teško se kretati između 14.00 i 20.00 sati. Naprimjer, kada nema gužve, od kuće do centra grada mi treba samo 18 minuta, a najmanje sat vremena u periodu gužve.
Kako izgledaju Vaši najveći životni snovi?
– Oni se tiču muzike, moje želje da jednog dana pokrenem svoj muzički festival, ali i dobrobiti životinjskog svijeta. Željela bih da svijet prestane jesti hranu životinjskog porijekla. Prema mom mišljenju, dio Zapada u kojem živim već je na dobrom putu, udaljen od ovog koncepta nekih 30, 40 godina. Također, voljela bih da imam posjed na kojem bih mogla izgraditi sklonište za životinje i edukativni centar u svrhu promocije veganstva, nešto po uzoru na The Gentle Farm.
Elma Zećo, Furaj.ba
