Bosanski kulturni centar: Nekada sefardski hram, danas hram kulture

Za vrijeme Drugog svjetskog rata hram je pretrpio ozbiljna oštećenja, pa ga 1948. godine Jevrejska zajednica poklanja Sarajevu, za potrebe organiziranja kulturnih dešavanja.

Foto: BKC

Bosanski kulturni centar Sarajevo, nekada veleljepni jevrejski (sefardski) hram, danas je jedan od najvažnijih stubova kulture bosanskohercegovačke prijestolnice, s bogatom i slojevitom historijom, impozantnom arhitekturom i raznovrsnim kulturnim programom. 

Lociran je u srcu Sarajeva, na tek nekoliko koraka od zgrade Narodnog pozorišta, još jednog stuba prijestolničkog društvenog i kulturnog života. 

Jedinstven spomenik

Foto: BKC

Gradnja hrama počela je 1926. godine prema projektu čuvenog hrvatskog arhitekte Rudolfa Lubynskog, a završena četiri godine kasnije. Hram je, po završetku radova, bio najveći sefardski hram u Evropi (mogao je primiti dvije hiljade vjernika), a bakrena kupola na njegovom vrhu bila je treća po veličini u Evropi (dimenzija 30,8 x 22,3 metra). Impozantnost i pseudomaurski stil činili su ga jedinstvenim arhitektonskim spomenikom.

Zgrada je imala bogato ukrašenu unutrašnjost s mramornim mozaicima, prostranim atrijima i galerijama, a u prizemlju su bile riznica, rabinove sobe, svadbena sala i svlačionice, dok su na spratovima bile biblioteka, arhiv i stanovi.

Specifičnost ove sinagoge bila je i u tome da su se u njoj, prvi put u Sarajevu, zajednički molili Sefardi i Aškenazi, čije su zajednice, običaji i vjerski objekti do izgradnje ovog hrama bili strogo odvojeni.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata hram je oštećen, pa ga 1948. godine Jevrejska zajednica poklanja Sarajevu, isključivo za potrebe organiziranja kulturnih dešavanja. 

Rekonstrukcija hrama i njegovo pretvaranje u oblik u kojem ga danas poznajemo, počela je 17 godina kasnije. Zadatak da ga prilagodi potrebama grada povjerena je 1965. godine arhitekti Ivanu Štrausu, koji je tada imao samo 37 godina. Zanimljivo je da je Štraus rođen u Užicu u Srbiji, slovenačkog je porijekla, odrastao u Banjoj Luci, a profesionalno uglavnom djelovao u Sarajevu (gdje je i preminuo 2018. godine).

Koncerti, izložbe… 

Foto: BKC

Umjesto hrama, Štraus renoviranjem i nadogradnjom kreira zgradu kulture Radničkog univerziteta ”Đuro Đaković”, s najakustičnijom koncertnom dvoranom na prostoru bivše Jugoslavije, kapaciteta 854 sjedećih mjesta. Dvorana je bila obložena basnoslovno skupom tikovinom, za tu potrebu uvezenom iz Australije.

U atriju građevine bila je postavljena kamena menora Zlatka Ugljena, kao simbol i obilježje višestoljetnog prisustva Jevreja u Sarajevu. 

Danas ovdje građani Sarajeva mogu pratiti bogat kulturni sadržaj – od pozorišnih predstava i performansa, koncerata klasične i savremene muzike, izložbi, promocija i filmskih projekcija. Prostornim kapacitetom BKC pruža mogućnost održavanja konferencija, panel diskusija, festivala… 

Brojni su se domaći i strani umjetnici najrazličitijih profila smjenjivali na bini BKC-a i svaki put je dvorana bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta. Ova je institucija domaćin velikih festivala, poput festivala Baščaršijske noći, koji okuplja umjetnike iz cijelog svijeta.

Nivo na koji je menadžment postavio ovu instituciju zahtijeva i redovna ulaganja. Kako je  zadnja adaptacija rađena 1965. godine, da bi se sačuvala historijska vrijednost građevine, 2019. godine počela je obnova koju je finansijski podržalo Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. 

Raskošan izgled 

Foto: BKC

Podignut je plafon i akustičnost dovedena do maksimuma. Zamijenjen je pod i donji dio okvira pozornice, promijenjene kulise i scenske zavjese. Pozornica je produžena u polukružni oblik i spuštena na nižu razinu. Popravkom i sanacijom bine poboljšani su uvjeti za izvođenje svih vrsta umjetnosti. U okviru restauracije, ugradnjom novih podnih obloga u velikoj dvorani BKC-a, poboljšani su sigurnosni uvjeti, kao i akustični i vizualni doživljaj posjetiteljima.

Popravljene su i presvučene stolice u gledalištu. Obloga od pliša na vanjskoj strani sjedištima daje raskošan izgled, ali osigurava i upijanje zvuka, što znači manje neželjenog odjeka. Kako bi doživljaj posjetitelja bio potpun, u okviru restauracije, u velikoj dvorani je postavljen i novi razglasni sistem najnovije generacije, kao i moderna rasvjetna oprema. 

Svjetlo je iz BKC-a sijalo i u ratu i u miru

Foto: BKC

Zbog specifičnog položaja i „obgrljenosti“ okolnim zgradama, zgrada BKC-a bila je tokom opsade Sarajeva jedna od najsigurnijih, pa su se tokom ratnih godina u njoj održavali koncerti, izložbe i projekcije filmova. Upravo je na pozornici BKC-a lentu Miss opkoljenog Sarajeva ponijela Inela Nogić. Scene sovog događaja obišle su svijet, pa su svoje mjesto našle i u spotu i pjesmi „Miss Sarajevo“ slavnog benda U2. Ovdje je održano i prvo, ratno, izdanje Sarajevo Film Festivala. U ratu je Sarajevu koncert poklonila i slavna Joan Baez, a 1994. se desio i koncert planetarno poznatog benda Iron Maiden. Njegov frontmen Bruce Dickinson Sarajevu i njegovim stanovnicima redovno se vraća. 

ČITAJ VIŠE

Prijavite se na naš newsletter

Klikom na "pošalji" pristajete da Vam šaljemo naš newsletter

povezani tekstovi

Skip to content