U Sarajevu se kaže da je izreka poznatog putopisca Zuke Džumhura “Ova se kahva tuca i pije, ko može i ko smije.” nastala u jednoj od sarajevskih kahvana, zastrtih kariranim stoljnacima gdje svako uživa u svom ćeifu. Šutilo se, poneki razgovor započeo, uzdahivalo sa dugim bosanskim „jah“ i pilo izrazito gorku kahvu. Vijekovima se kahva kod nas priprema na taj način što se u prokuhalu voda koja se ne šećeri doda sitno mljevenog zrna, potom se služi u bakrenoj džezvi sa fildžanom, rahat lokumom, 2 kocke šećera i čašom limunade ili česmakuše.
Kahva se pila po nepisanom principu koji podrazumjeva gutljaj hladne vode, da se grlo sapere pa tek potom gutljaj kahve koju je jedino na taj način moguće u potpunosti osjetiti. Kaže se da bi onog ko ne ispoštuje navedeno ili se kojim slučajem požali na jačinu vrlo brzo izbacivali iz kahvane. I otuda Zuko napisa ko može i ko smije. Gospodin Hajrudin Burek i njegov sin i danas drže pomenutu pržionicu na Baščaršiji sa simboličnim natpisom iznad, gdje se kahva tuca na tradicionalini bosanski način. Sirova kafa prži se svaki dan iznova u posebnom limenom tuljku koji se zove šiš ili u tavi s drškom za okretanje, koji se gurne u žeravicu. Šiš treba neprestalno okretati, pa kad se kafa zasjaji masnoćom, istresemo je na čistu platnenu salvetu i dobro pokrijemo. Kahva se potom tuca ili melje ručnim mlinom. 
Nismo mi Amerikanci koji zgrabe svoju kafu u obližnjem kafiću i onako noseći je u onim džinovskim kartonskim “čontrama” piju ulicom uvijek u nekoj žurbi i frci. Kod nas je ispijanje kafe nespojivo sa žurbom. To je čitav mali ritual i traje po sat vremena i više. Istina, postoje u gradu lokali koji nude te kafe u “čontrama“ ali ipak ona prava pije se na Baščaršiji u nekoj od lokalnih kahvana tipa Morića Hanu, zatim na mostraskim sokacima, na Buni, u travničkoj čaršiji i sličnim mjestima.
U Bosni se oko kahve vrti sve. Pije se ujutru, kad se tek oči otvore, tada se pretežno šuti i polahko ćeifi, kad dođu gosti prvo se postavlja kahva, i to je za nas kahva “dočekuša“. Kahvu pijemo na poslu, na pauzi u gradu, pije se navečer, jednostvno pije se svaki put kad se ukaže prilika za to. Prijatni ženski razgovori se nastavljaju kafom “razgovorušom” uz koju obavezno ide i lokumi ili neki drugi suhi kolači. I na kraju, obično već treća kafa, nakon što smo više puta ponovili standardnu rečenicu: “Da nam ja još jednu pristavim“ je kafa “sikteruša” poslije čijeg ispijanja je red da se polazi kućama.
Danas imamo običnu, kratku, dužu, produženu, sa hladnim ili toplim mlijekom, šlagom te razne ukuse koji se mješaju.. Agencija GFK nedavno je sprovela istraživanje koje je naručio Nescafe, po kojem čak 64% stanovništva u BiH svakodnevno, više puta dnevno konzumira kafu.
Pristavite još bar po jedan fildzan 🙂
Elvira Leka, Furaj.ba
