Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Danin Jusko – Prvo dijete na Mont Blancu i Elbrusu

On ima samo 13 godina, ali već je ušao u historiju bh. sporta kao najmlađi alpinista iz BiH koji je uspio osvojiti prominentne planinske vrhove Evrope.…

On ima samo 13 godina, ali već je ušao u historiju bh. sporta kao najmlađi alpinista iz BiH koji je uspio osvojiti prominentne planinske vrhove Evrope.

Piše: Elma Zećo

Danin Jusko pohađa osmi razred Osnovne škole “Musa Ćazim Ćatić” u Sarajevu. Odlikaš je. Veoma staložen. Zrači energijom discipline. Ovakav, u svojoj 12. i 13. godini, uradio je ono što se dešava u ekstremno rijetkim slučajevima – pobijedio je planinske vrhove o kojima sanjaju ozbiljni alpinisti. Najprije Mont Blanc, najviši vrh Alpa, a nedavno i Elbrus, najviši vrh Evrope.

Mlada nada

Ali, u Daninovom slučaju ništa nije slučajnost. Njegov otac, Ismir Jusko, poznati alpinista, uvijek mu je bio motivacija. Od malih nogu učio ga je da se bavi sportom, da nikada ne odustaje od svojih ciljeva i snova u životu.

“S dvije godine sam ušao u salu Akademije borilačkih vještina “Bushido”. Sjedio sam, gledao treninge i trčkarao samo za vrijeme zagrijavanja. To je bila igra. Karate sam počeo zvanično trenirati s četiri i po godine, ubrzo prešao na najrasprostranjeniju borilačku vještinu – brazilski jiu jitsu, a od šeste godine aktivno treniram skijanje. I planine sam zavolio zahvaljujući ocu s kojim sam planinario po Bjelašnici i Igmanu kao sedmogodišnjak. Svaki put kada se on pripremao za svoje ekspedicije, posebno Himalaje i Akonkagvu, išao sam ispred njega, i zimi i ljeti, regulišući na taj način tempo njegovog prebrzog kretanja. Planina mi se tada uvukla pod kožu”, govori Danin, koji je izrazivši želju da osvoji Mont Blanc prošle godine morao da zadovolji dva kriterija: odličan uspjeh u školi i godinu dana intenzivnih psiho-fizičkih priprema.

Ispunio je uslove i usponom na Mont Blanc upisao se u historiju sporta kao najmlađi alpinista, ne samo naše zemlje nego i regije, koji se popeo na vrh od 4800 metara. U kategoriji najperspektivnijeg sportiste juniorskog uzrasta dobio je nagradu Olimpijskog komiteta BiH kao i nagradu Sportskog saveza BiH.

Moji snovi

“Kada radite na psihičkoj i fizičkoj pripremi, limiti ne postoje”, kaže Danin, koji je ovog ljeta osvojio Elbrus, visok 5642 metra.

U do sada najvećem pohodu iz BiH na ovu prominentnu planinu u Rusiji 22 alpinista i planinara predvodio je prvi bh. alpinista koji je osvojio Mont Everest – Petar Pećanac.

“Čekali smo da se poboljša vrijeme. Peti dan nam se ukazala prilika da krenemo prema vrhu, jer je jutro bilo vedro i bez vjetra. Na posljednjem odmoru, trideset minuta od samog vrha, Petar je rekao da bi htio da ja, kao najmlađi član ekipe, prvi izađem na vrh. Kada sam zakoračio, obuzeo me je divan osjećaj. Odmah sam izvadio zastavu BiH i sačekao ostatak ekipe da se možemo izgrliti i izljubiti. Dok stojite, vidite sve planine u okrugu Kavkaza. Zamislite, pogled vam seže preko 80 km”, prepričava Danin, koji iduće godine želi osvojiti vrh visok preko 6000 metara.

Otkriva i svoj najveći cilj:

“To je Matterhorn, vrh koji je opasniji od Mont Everesta.”

U svemu što radi Danin uživa podršku roditelja. S osmijehom govori da želi biti policajac. Ne čudi njegova želja, jer je odrastao uz oca koji je godinama djelovao u specijalnim jedinicama MUP-a, i živi u okruženju u kojem ga profesionalci iz ovog sektora fasciniraju svojim radom. Za sada ostaje zlatni dječak koji će i dalje s velikom ljubavi biti posvećen sportu.

Treba znati stati

Na Elbrusu je temperatura padala i do – 30 stepeni. Kada je u jutarnjim satima bh. tim krenuo prema vrhu, veliki broj ljudi iz drugih timova je odustajao. Precijenili su sebe, a podcijenili planinu, koja je prije nekoliko godina za noć ubila oko 40 ljudi. Bila je to jedna od najvećih nesreća koja se desila na planini. “Najvažnija lekcija koju sam naučio tokom svih priprema je da moraš znati prepoznati trenutak kada trebaš odustati. Ako vam tijelo šalje signale da nešto nije uredu, onda slijedi povlačanje.”

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI