Delila Veladžić – Sljepoća me nije spriječila da ostvarim svoje snove

Delila Veladžić – Sljepoća me nije spriječila da ostvarim svoje snove

Nadahnuće za priču koja podstiče na razmišljanje je uspješna i vrlo ambiciozna 22-godišnja Delila Veladžić.

Rođena s potpunim oštećenjem vida, ova mlada djevojka kroz život nije koračala nimalo razočarana što je takav nedostatak baš nju zadesio. Od života je uzela samo najbolje i uz pomoć roditelja je učinila sve da se izbori za normalan život i da radi ono što najbolje zna, te je tako prije nekoliko mjeseci otvorila svoj masažni studio.

Dva i po mjeseca po Delilinom rođenju, njeni roditelji su otkrili da je slijepa. Obilazili su tako s njom različite bolnice i savjetovali se s mnogim stručnjacima, no saznali su da su kod nje potpuno oštećeni očni živci, te tu nema nikakve šanse da se stanje promijeni.

– Kroz godine sam svoj nedostatak vida prihvatila i jednostavno sam se pomirila s tim. Nisam imala drugog izbora nego da život živim punim plućima i gradim svoju sreću. Veliku ulogu u tome je odigrala i moja porodica, jer da nije njih sumnjam da bih se tako čvrsto držala na nogama i ostala pozitivna.

TEŽAK IZBOR ŠKOLOVANJA

Delila je rođena u Velikoj Kladuši, a osnovnu, kao i fizioterapeutsku srednju školu pohađala je u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Nedžarićima. Kako bi joj olakšali svakodnevicu i školovanje, s njom su se u Sarajevo preselili njeni roditelji i brat.

– S obzirom na to da u Velikoj Kladuši ima malo fizioterapeuta, mami se kao dobra ideja činilo da za studij upišem fizikalnu terapiju. No, nisam bila baš zainteresovana i nije mi se činilo kao da je to moj fah. Tako sam po završetku srednje škole upisala Odsjek za engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Zbog neprilagođenosti uslova za slijepe i slabovidne osobe na fakultetu, Delila je morala odustati od studija i u konsultacijama s roditeljima, odlučila je obaviti pripravnički staž i položiti državni ispit, te je potom stekla i licencu za fizioterapeuta. Kroz stažiranje je izgradila samopouzdanje i jako zavoljela ovaj posao.

– U Sarajevu sam živjela 15 godina, no mi smo prošle godine, nažalost, morali da se vratimo u Veliku Kladušu. Tako da sam, baš u rodnom gradu, odlučila otvoriti masažni studio „Lilly“. Unajmili smo prostor, a onda su uslijedile pripreme i na kraju je sve ispalo kako treba. Konačno sam otvorila salon i posao je krenuo. Za 6 mjeseci sam uradila više od 200 masaža, a klijenti su prezadovoljni i uvijek se vraćaju. Oduševljena sam kako sve napreduje i jako sretna što imam svoj salon, koji je regularno prijavljen i koji izmiruje obaveze prema državi. Trudim se zaista da to održim i postignem sve što želim.

NAJVEĆA PODRŠKA

Delilina najveća podrška kroz sve ove godine su roditelji. Da nije njih, ona sa sigurnošću tvrdi da ne bi bila ovo što danas jeste. Tu je i njen brat koji joj daje snagu, a svi se, kaže nam, trude međusobno pomagati i pružiti što bolje razumijevanje. No, osim roditelja i bližnjih članova porodice, Delila teže stječe prijatelje, naročito otkada se preselila u Veliku Kladušu. Kada je upoznaju, priča nam, često su ljudi jako zatvoreni u komunikaciji s njom.

– Vjerovatno zbog predrasuda koje imaju, ne daju mi priliku da se družimo. Kada prođem ulicom s bijelim štapom, većina ljudi me gleda kao da sam vanzemaljac, jer nemaju mnogo razumijevanja za osobe s invaliditetom, kao ni za slijepe i slabovidne osobe. U Sarajevu je situacija mnogo drugačija, život je mnogo ljepši i toplo se nadam da ću se jednog dana vratiti tamo. Iako je Velika Kladuša moj rodni grad, Sarajevo je moj dom i tamo uživam.

Delila  u slobodno vrijeme voli odmarati uz muziku, ali ju radosnom čini i pjevanje, no doduše samo u krugu porodice.

– Volim izaći na kafu i družiti se, posebno s bratom i njegovom djevojkom. Još nešto što jako volim je šminkanje i uvijek kažem, da vidim bavila bih se šminkanjem. Čak možda prije nego fizioterapijom.

Ono što je zanimljivo jeste da Delila mobilni telefon i društvene mreže koristi sasvim normalno, kao i osobe koje vide. Uz aplikaciju „eSpeak NG“ koja joj čita sve; slova, brojeve, interpunkciju, emotikone…, snalazi se u svijetu tehnologije i kaže da joj je ova aplikacija zaista korisna i u mnogome joj olakšava komunikaciju s drugima, a naročito s klijentima.

Delila je najbolji primjer da određeni fizički nedostatak ne mora biti prepreka za ostvarenje svojih snova. Ova uspješna fizioterapeutkinja svim osobama bez invaliditeta može biti podsticaj za napredak i rad na sebi, kao i podsjetnik da osobe poput Delile ne stavljamo na marginu društva, te da im budemo prijatelji i potpomognemo njihove svakodnevne borbe.

Autor: Samila Ivković, Furaj.ba