Život dječaka koji je iz ratom zahvaćene zemlje bježao u gepeku automobila i postao jedan od najuspješnijih Bosanaca i Hercegovaca, nadahnjujuća je priča o pretvaranju njegovih snova u javu, jer je bio dovoljno hrabar da ih slijedi. Taj dječak je Edhem Čustović, profesor na australijskom Univerzitetu La Trobe, iskusni inžinjer, poduzetnik i direktor BH Futures Foundation (Fondacije budućnosti u BiH)
Razgovarala: Elma Zećo
Foto: Privatni album
Snažan odnos prema životu Edhem Čustović naslijedio je od roditelja, a baš kao u dragom mu citatu G. Michaela Hopfa, koji, između ostalog, poručuje da teška vremena stvaraju jake ljude, a oni dobra vremena, odvijao se i njegov život. Odrastajući u teškim vremenima, bio je spreman dati više od sebe i boriti se za ono u što vjeruje jakim moralnim i etičkim kodeksom.
Edhemova sreća krije se u dubokoj težnji da osnaži druge da žive bolje, da budu najbolja verzija sebe i naprave razliku u svojoj zajednici, no, bez porodice, koja mu je sve, njegova sreća, ističe, ne bi bila potpuna.
Stariji brat svojim studentima
Dolaskom u Australiju živjeli ste u siromašnom dijelu Melbournea i pohađali školu do koje je bio najjeftiniji prevoz. Ipak, upisali ste prestižni La Trobe i postali asistent već na trećoj godini fakulteta. Kakav ste danas profesor?
– Trudim se biti profesor kakvom sam se uvijek divio dok sam bio student. Profesor koji će biti više od nekoga ko samo dijeli znanje. Studenti nisu broj. Svakog od njih treba upoznati i prilagoditi puteve učenja njihovim stilovima. Razmišljam o karijerama svojih studenata i često se postavljam kao stariji brat. U mom svijetu poštovanje se ne pokazuje tako što se ljudi nazivaju titulama, već se pokazuje najboljom mogućom radnom etikom i trudom.
Ko je najprije uočio Vaš potencijal?
– Ako izuzmemo moje roditelje, profesor John Devlin s Univerziteta La Trobe, koji je radio za NASA-u više od deset godina, prepoznao je moj potencijal. Pozvao me je na posljednjoj godini osnovnih studija da razmislim o doktoratu i s njim radim na nedostižnoj ideji izrade prvog svjetskog digitalnog visokofrekventnog OTH radara. Ovakav gest daje ogromno uvjerenje da ste sposobni.
Kada ste prošle godine osvojili nagradu Instituta inžinjera elektrotehnike i elektronike (IEEEP), izjavili ste da ćete pokazati svijetu šta ljudi iz BiH mogu sve postići. Kakav aktuelno vlada odnos stranih naučnih krugova prema nama, te na kojim se poljima naši ljudi najviše ističu?
– Osjećam se kao da sam u životnoj misiji da promijenim način na koji međunarodna zajednica doživljava Bosnu i Hercegovinu i naše ljude. Putujući poslovno posljednjih deset godina po cijelom svijetu tražio sam ljude iz BiH kao i bivše Jugoslavije, otkrivajući njihove životne priče i zapažena dostignuća u karijeri.
U početku je to bilo iz radoznalosti, a onda je preraslo u opsesiju otkrivanja bosanskohercegovačkih intelektualnih dragulja, posebno onih koji nisu imali vidljivost u domovini, ali su mnogo cijenjeni u svojim novopronađenim domovinama. Ako bih mogao sažeti gdje smo najjači u naučnim domenima, onda su to, definitivno, tehničke, prirodne i medicinske nauke. Svakako, gdje god da krenete, naići ćete na sjajne inžinjere, naučnike i doktore iz Bosne i Hercegovine.
Činjenica je da smo imali izuzetno dobro i sveobuhvatno obrazovanje kroz gimnazije. Kada znanje spojite s bosanskim inatom i nevjerovatnom snagom volje, onda dobijete spektakularne rezultate.
U želji da pomognete mlade bh. snage, osnovali ste zajedno s bratom BH Futures Foundation. Gdje bilježite posebno dobre rezultate?
– Mi vodimo najsveobuhvatniji pre-akcelerator za inovacije i poduzetništvo u kojem su partneri MIT, najprepoznatljiviji tehnički univerzitet na svijetu, i IEEE, najveće svjetsko profesionalno društvo za inžinjere.
Danas naša fondacija ima preko 5000 aktivnih saradnika u skoro 40 zemalja. Najveće dostignuće je činjenica da je naših prvih nekoliko generacija stipendista sada na visokim pozicijama u brojnim kompanijama u BiH, regionu i dijelu svijeta. Oni doprinose radu fondacije i tako naše mogućnosti rastu iz dana u dan.
Važnost umjetne inteligencije za razvoj BiH
Uviđate li značajne razlike između studenata kojima predajete na Univerzitetu La Trobe, te onih s kojima se susrećete u BiH?
– Većina studenata s kojima radim u BiH bolja je od onih s kojima radim u Australiji. Ne treba potcjenjivati kvalitet osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u BiH. Još uvijek imamo jaku podršku, posebno u određenim gimnazijama širom zemlje. Prednost australijskih učenika su mogućnosti koje pružaju njihove škole. Najsavremenija tehnologija dostupna je u srednjim školama, a univerziteti imaju nevjerovatne laboratorije za čije se finansiranje mi u Bosni i Hercegovini borimo. No, imati pristup svemu bez potrebe da se trudite, nije dobra stvar. U situaciji kada nemate sve nužno, snalažljivost stvara veću motivaciju.
Mladi ljudi odlaze u potrazi za sigurnijim životom. Imate li Vi rješenje kako ih zadržati u BiH?
– Stabilnost i sigurnost su od suštinskog značaja da ljudi vide budućnost u zemlji. Kada se za to pobrinemo, moramo dati prioritet industrijama budućnosti – industrijama visoke dodane vrijednosti. Ne možemo se osloniti na outsourcing kao pouzdanu ekonomsku granu. Nakon pandemije izazvane Covidom-19, mnogi ljudi su počeli preispitivati kvalitet života, balans između zarade i porodice, prirode i mnogih drugih stvari koje nas čine sretnim i zadovoljnim. Mislim da BiH može postati mjesto na kojem će biti ostvariv pravi balans u svemu tome.
Šta bi bh. obrazovni sistem mogao usvojiti iz Australije kao veliko dobro?
– Danas za pristup znanju nisu potrebne univerzitetske prostorije. Sve je online i najbolje svjetske profesore možete slušati besplatno. Moderne akademske institucije kreću se prema svijetu u kojem su akademici posrednici u učenju, a ne jedini put do informacija. Australijski univerziteti se u velikoj mjeri fokusiraju na učenje zasnovano na radu (Work-Based-Learning WBL), i/ili integrisano učenje na radnom mjestu (Work Integrated Learning WIL), što je obrazovna metoda koja uranja učenike u radno mjesto, premošćujući jaz između teorije i prakse. Pomogao sam uspostavu i širenje WIL programa za inžinjering na Univerzitetu La Trobe. Tokom pet godina koliko sam direktor ovog programa smjestili smo veliki broj studenata u kompanije na period od 6 do 12 mjeseci na njihovoj završnoj godini studija. Diplomske radove radili su u kompanijama u kojima su nakon diplomiranja sticali puni radni odnos. Krajem 2022. godine, La Trobe Engineering rangiran je kao prvi u državi po zaposlenosti studenata, jer je preko 95% naših studenata zaposleno u roku od nekoliko mjeseci nakon diplomiranja.
U kojim industrijama vidite najveće pokretače ubrzanog ekonomskog razvoja BiH?
– Danas je umjetna inteligencija pokretač svih promjena u domenu tehnologije. Međutim, podjednako utiče i na druge industrije. Pomaže automatizaciju u proizvodnji, povećava produktivnost, odlučivanje, rješavanje složenih problema, upravljanje zadacima koji se ponavljaju, katastrofama, personalizaciju svega, od medicine do lifestylea. BiH to mora iskoristiti i sagledati kako nam može poslužiti na cijelom ekonomskom polju.
Život između dva kontinenta
Čega ste se na Vašem putu uspjeha morali najviše odreći?
– Prijateljstava koja nisu bila u skladu s mojom karijerom. Osim toga, morao sam da smanjim svoj društveni život, naučiti kako reći ne subotom navečer kada svi izlaze na piće i slušaju muziku. Bilo je to teško, ali neophodno.
Vi ste rođeni u Tuzli. U kojim slikama pamtite svoje djetinjstvo?
– Odrastao sam na Brčanskoj malti u Tuzli, ali sam provodio mnogo vremena na vikendici u Kiseljaku pored jezera i Živinicama odakle je i porodica moje majke. Imao sam sjajan balans gradskog života i ruralnih otvorenih prostora. Oni su oblikovali moje djetinjstvo, jer sam bio izložen najboljim životnim stilovima. Bilo je tako sigurno igrati se kao dijete napolju, hodati bilo gdje. O manje stvari se brinulo. Ta sloboda i igra imaju veliku ulogu u načinu na koji živite svoj život.
Kako Australijancima opisujete BiH?
– Zemlja u obliku srca u kojoj se istok susreće sa zapadom, sirova priroda i autentični ljudi s posebnim smislom za humor. Osim što im opisujem, lično sam doveo u BiH preko 200 australijskih studenata na studijska putovanja od 2016. godine. Mnogi od njih su se sami vratili, navodeći da je BiH njihov drugi dom.
Kako i gdje provodite vrijeme u BiH?
– Živim između dva kontinenta. Moja prva destinacija su uvijek Tuzla i Živinice, gdje još uvijek žive moja nena, tetke, rođaci i ostali članovi porodice. Tuzlu ću uvijek smatrati svojom dušom. S druge strane, moja supruga je iz Banje Luke, koju sam zavolio i u njoj rado provodim vrijeme. Porodica Čustović je inače porijeklom iz Gacka, i za mene je važno njegovati svoje naslijeđe i porijeklo. Iako nikad nisam živio u Hercegovini, ona me doziva. Kada je posjetim, osjećam posebnu povezanost. Moja supruga i ja volimo BiH, i sve u njoj. Provodimo mnogo vremena putujući njenim krajevima, upoznajući njenu raznolikost, ljude, prirodu, rijeke, planine, kulturu i hranu. Ona je čarobna zemlja. U svakom dijelu osjećam se kao kod kuće.
Koje su Vaše omiljene turističke destinacije?
– Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko. Proputovao sam cijelu zemlju i mislim da ne cijenimo njenu ljepotu u potpunosti. Većina mojih kolega posjećuje popularne turističke destinacije s dobrim marketingom. Ipak, mali gradovi i darovi prirode pravo su blago naše domovine. Istražujem mjesta koja imaju mnogo toga za ponuditi, a moj prijatelj Robert Dacešin se, zaista, trudi pomoći ljudima da shvate pravu ljepotu naše domovine.
Gdje se vidite za deset godina?
– Definitivno, u Bosni i Hercegovini, s nekoliko djece dajući doprinos svjoj jedinoj domovini.
