Druga strana Praga

    Druga strana Praga

    Sve priče koje vam je neko ispričao o Pragu, sve što ste do sada pročitali o “Zlatnom gradu” nedovoljno je da vam dočara i opiše njegovu ljepotu. Pet dana, koje smo mi proveli u ovom gradu, iako je nekima od nas to bila treća posjeta, nije bilo dovoljno da se obiđe “Grad s hiljadu tornjeva”

    Autor: Ilarija Bašić

     

    Jedan od najljepših svjetskih gradova, jedinstven u svojoj ljepoti, kulturno bogat, osvaja na prvu i ostaje među najdražim uspomenama. Prag kao turistička destinacija često je odredište maturalnih putovanja ili novogodišnjih proslava. Bez obzira iz kojeg razloga dođete u ovaj grad, njegove historijske i kulturne ljepote ostavit će vas bez daha, kao što su i nas. Zaista je prekrasno biti turist u Pragu jer u svakoj ulici, u svakom kutku grada ima nešto zanimljivo i lijepo za vidjeti. Učinilo nam se da, kada bismo podigli i kamen, nešto vrijedno bismo mogli pronaći ispod njega.  I upravo to obilje znamenitosti, tjera vas da hodate kako nigdje drugdje ne biste. Tako će vam se desiti, iako niste u kondiciji, da prepješačite i do 10 km bez negodovanja i umora, s neviđenim užitkom. Krivudajuća rijeka Vltava, krasi grad iznenađujuće bogate arhitekture. Od romanike i gotike do kubizma i funkcionalizma, Prag je zasigurno jedan od rijetkih gradova gde egzistiraju mnoštva različitih arhitektonskih izražaja.

    Prašina „Zlatnog grada“

    Po dolasku u Prag odlučili smo prošetati do centra i večerati. Nije nam smetalo što pada kiša i što nemamo kišobran. Kišne kapi su bile zanemarive u usporedbi s prvim dojmom koji je grad ostavljao na nas. Stigli smo do Starog gradskog trga na kojem su se zbivali mnogi događaji od značaja za historiju, poput izbora kraljeva ili kraljevskih vjenčanja.  Na pročelju stare Gradske zgrade nalazi se Astronomski sat, koji će vas poput ornamentike na fasadama okolnih zgrada, odušeiviti ljepotom. Sat – Orloj, napravljen 1410. godine mjeri sve: vrijeme, dane, mjesečeve mjene, pokazuje izlazak i zalazak Sunca i još mnogo toga. Na svaki puni sat Orloj zvoni i kroz dva prozora koja se tada otvaraju, prolazi procesija figurica dvanaestorice apostola. Gomila ljudi s nestrpljenjem stoji i čeka na taj prizor, usred bijela dana kao i kasno uvečer. U neposrednoj blizini nalaze se restorani,  s vjerojatno najskupljim cijenama u gradu u što smo se uvjerili. Ali, vrijedilo je sjesti na jednu od tih terasa i uživati u toplini vanjskih grijalica, objedovati argentinski steak i voditi opuštene razgovore. Vrijedilo je čak dozvoliti uposlenici restorana da nas fotografira za uspomenu i za tri fotografije platiti joj 12 eura. Pa, i to je „prašina“ „Zlatnog grada“!  Iako nam je, prilikom naručivanja jela, konobar rekao da su svi prilozi uključeni u cijenu glavnog jela i da ih nećemo dodatno platiti, ipak smo morali. Skrećemo vam pažnju da sve što se nalazi na stolu, a što pojedete biće vam i naplaćeno. Bez obzira što vam kažu “Kuća časti!”

    Opreza nikada dosta!

    Nakon večere, odlučili smo zamijeniti eure za češke krune. Mjenjačnice su bile zatvorene. Prišao nam je čovjek i rekao da će nam on zamijeniti pare. Nakon kraćeg cjenkanja dali smo mu eure, on nama „krune“. Otišli smo spavati, zadovoljni, misleći da smo napravili dobar posao, da smo zamijenili novac po povoljnom kursu. Dobro smo spavali te noći. Ujutro smo krenuli taksijem do centra. Kada smo htjeli platiti „krunama“ vozač je na češkom nešto govorio, a jedino smo razumjeli „Forinte, forinte“… I vratio nam je novac. Tek tada nam je bilo jasno da nas je čovjek od sinoć prevario i da smo za naših 60 eura dobili forinte u vrijednosti od 3 eura. Taksisti smo pokušali platiti u eurima, ali ni on nam nije vratio dovoljno kusura. I taman, kada smo pomislili „Prevarama je kraj. Idemo u mjenjačnicu!“, desi nam se nešto nezamislivo. U toj istoj mjenjačnici nam umjesto 2500 kruna za 100 eura daju 1700 kruna. Kada smo tražili nazad naše pare, nismo ih dobili uz obrazloženje da smo trebali unaprijed dogovoriti kurs razmjene, bez obzira na zvanični kurs po kojem bi se novac trebao mijenjati. Budući da smo se uvjerili da su Česi majstori da vam uzmu pare, ostale dane provedene u Pragu, plaćali smo našim karticama! Što je sigurno, sigurno je!

     

    Ljepota koju trebate doživjeti

    Narednog dana krenuli smo u nova osvajanja grada, ”kratkom” turom pješačenja od nekih 10 km. Popeli smo se do Praškog zamka – Hradčani i krenuli u obilazak pješice. Praški zamak je podignut u 9. vijeku, a  danas služi kao sjedište predsjednika Češke republike te kao ekonomski, politički i kulturni centar, ne samo Praga nego i cijele države.  Za njega  kažu da je najveći dvorac na svijetu u kojem se stanuje, a čuva ga atraktivna straža, zanimljiva svim turistima. Hradčanima dominira gotička katedrala sv. Vita, najveća crkva u Pragu.  Nedaleko  je Zlatna ulica koja nalikuje onima iz bajke. U njoj su sve kućice male. Da bismo vam dočarali njihove dimenzije kazat ćemo da su po mjeri djece, da se odrasli moraju saginjati i paziti da ne udare glavom.  Najpoznatija u nizu ovih minijaturnih kućica je plava kuća Franza Kafke. Danas u ovim kućicama niko ne živi, u njima se prodaju suveniri. Tokom našeg boravka u Pragu, posebno smo uživali u prelasku Karlovog mosta. Zauvijek ćemo pamtiti jutarnju šetnju kada je most obavijen maglom, koja se na neki način odbija od kamenog zdanja i čarobno se obavije oko vas i učini da se u tom trenutku osjećate kao da ste se svo vrijeme kretali prema tom mjestu i da tu pripadate i želite da taj osjećaj posebnosti traje. Ljepota koja se ne da opisati riječima, potrebno ju je doživjeti. Karlov most je izgrađen davne 1357. godine na način da su se kamene kocke međusobno lijepile jajima, a prepoznatljiv je po dva gotička tornja na svakom njegovom kraju i brojnim statuama duž njega. Jedna od njih je i ona svećenika Janeza Nepomuka kojeg je kralj dao pogubiti u rijeci Vltavi. Kažu da ako stavite ruku na lik ovog sveca i zaželite želju, ta će vam se želja ispuniti i opet ćete se vratiti u Prag. Inače, bio dan ili noć, na Karlovu mostu se uvijek  nešto događa. Prodaju se različite slike i suveniri, izrađuju se karikature i portreti, a nezaobilazni su i ulični svirači. Ali, slična atmosfera vlada i na ulicama grada. U brojnim se prodavnicama mogu kupiti ručno izrađene tradicionalne drvene igračke i keramika modernog dizajna. Marionete, lutke na koncima, tipičan su praški suvenir, iako zapravo potiču iz Napulja. Prodavnice porculanskog posuđa s mustrom lukovice ili poznatije Zwiebelmuster te klasični rezBohemia kristala dio su bogate ponude. Usput ćete dobiti mnoštvo letaka koji se dijele na cestama pozivajući vas na brojne predstave, koncerte i događanja.  U međuvremenu, poželjet ćete da se odmorite od šetnji i razgledanja uz kafu ili čaj. Brojni kafići će vas mamiti, ali budite i tu oprezni, jer postoje mjesta gdje ćete za šolju čaja morati izdvojiti i do pet eura. Preporučujemo i odmor uz tajlandsku masažu koja košta osam eura. U brojnim salonima, s osmijehom na licu dočekat će vas ljubazne tajlanđanke, a mnoštvo turista upravo na taj način napravi prehah od obilaska grada.

    Što doživiš u Pragu, ostaje u Pragu! 

    Jedan dan smo šetali ulicama Novog grada – komercijalnog centra Praga.Tu je smještena elitna stambena četvrt Praga, “Zlatni krst”. Ipak, interesantnija mjesta za turiste svakako su Venceslavov trg, na kojem je spomenik princu Venceslavu I, zaštitniku češke nacije  ili Gradska vijećnica Novog grada koju čini  kompleks zgrada u gotičkom stilu sa kraja 14. i početka 15. vijeka, rekonstruisanih tokom 16. vijeka u renesansnom stilu. Naravno, nismo zaboravili niti shopping. Eh, tu je ponuda zaista izvanredna. Najskuplji i najelitniji butici nalaze se u Jevrejskoj četvrti, prelijepom kvartu punom modernih zgrada izgrađenih na mjestu nekadašnjeg jevrejskog geta. Dok centar grada vrvi prodavnicama i robnim markama koje su pristupačne za većinu turista. A, kakav bi bila posjeta Pragu da nismo završili u pivnici?! Pa, vjerovatno nepotpuna. Nismo išli u pivnice koje obiluju turistima, potražili smo onu u koju zalaze Česi i nismo se pokajali. Pivo, čak i bezalkoholno, je fantastičnog okusa, a interesantno je da smo kriglu piva plaćali jeftinije negu u Sarajevu, 30 kruna što je oko 2,50 KM. Za pivopije je super informacija to da je pivo jeftinije čak od sokova i mnogih mineralnih voda koje smo popili. Pred povratak u Sarajevo, mi smo rekli:“Što doživiš u Pragu, ostaje u Pragu!“. I zaista se to pokazalo istinitim. Ma koliko sam se trudila da vam dočaram atmosferu, da opišem ljepotu grada, da vas upozorim na moguće prevare, opet je dosta toga ostalo u meni što se ne da ispričati, što se samo može doživjeti. Stoga, dobrodošli u Prag.