“Onim Sarajlijama koji je budu čitali van Sarajeva ona će izazvati udar nostalgije, dok će one koji je budu čitali u Sarajevu podsjetiti zašto toliko vole svoj grad. Otud i na vrlo važnom mjestu u knjizi rečenica: ‘Opet mi malo Sarajeva’. I jedni i drugi će biti ponosni da je daroviti pisac pred kome su otvoreni svi putevi – Sarajlija.”
Riječi su to popularne bosanskohercegovačke spisateljice Nure Bazdulj-Hubijar o novoj knjizi “Dunjaluk” iz koje “ljubav spram Sarajeva izbija…” talentiranog mladog pisca Adisa Ahmethodžića, kojeg čitalačka publika najprije poznaje po pseudonimu Sarajevski John Doe.
“Ima zato sjajne opipljive atmosfere, ima čehovljevske vesele melanholije, ima onog Sarajeva kakvog u dosadašnjoj književnosti nije bilo, Sarajeva viđenog očima talentovanog šetača koji zaista hoda njegovim ulicama, a ne očima štrebera koji ga gleda kroz zamrljana stakla naočala i još zamrljanije prozore biblioteke”, navodi se u recenziji knjige koja je iz štampe izašla nedavno, što je bio povod da sa autorom razgovaramo o njegovom novom djelu.
Iz štampe je izašla tvoja nova knjiga. O čemu knjiga govori?
Dunjaluk je neki vid moje kolekcije životnih priča, prozni osvrt na sve što sam pisao i radio kroz blog „Sarajevski John Doe“ i još par portala i platformi. Ne znam ni sam kako bih ga najbolje opisao, ima tu i istine i stvarnih života i čistih maštarija i fantazije. Pokušao sam ovim pričama podsjetiti na emocije koje nam se često zagube kroz brzinu današnjeg života i ispričati par priča koje su na mene ostavile značajan trag.
Prilikom izlaska knjige iz štampe rekao si da je knjiga posvećena tvome bratu. Kakav je bio vaš odnos i čemu vas je brat “dunjalučkom” naučio?
Porodica je u mojim očima i mom načinu života najbitniji i najintimniji dio karaktera i ličnosti, pa bih zato odgovor na to pitanje ostavio zatvorenim u krugu porodice. Reći ću samo da je ova knjiga neki moj vid zahvale i poklona mom bratu, a nastojat ću da se u budućim knjigama na isti način zahvalim i majci i ocu.
Zašto “Dunjaluk” – da li se u knjizi govori samo o onome što proživljavamo na svijetu, ili o onom nutarnjem?
Nije bilo nekog velikog promišljanja oko naslova knjige, sam se nametnuo. Kada sam tek počinjao da sastavljam kolekciju priča i da ih slažem i pripremam za knjigu, primijetio sam da sam u skoro svakoj priči na nekom mjestu, bez svjesne namjere da se ta riječ ponavlja i provlači kroz knjigu, pomenuo dunjaluk. I imalo je smisla i kontekstom knjige da se tako zove. Ona je nekakva kolekcija iskustava i emocija, tragova koje život ostavi na ljudima. Teško da bi ijedna druga riječ bolje sve to objedinila.
U recenziji Vaše knjige popularna bh. spisateljica Nura Bazdulj-Hubijar napisala je da je knjiga “sarajevska” i da prikazuje atmosferu grada. Šta je to što vi primjećujete prilikom šetnje Sarajevom?
Najčešće ljude i njihove izraze lica. Sreo sam toliko prelijepih životnih priča i još toliko teških i potresnih, pa mi je često nevjerovatno koliko me “hoće” takvi susreti i koliko me priča pronašlo. I možda je to sve idealizacija i naivan pogled na jedan u parčad razbijen sarajevski haos, ali za mene je ovaj grad još uvijek romantičan, još uvijek je u njemu iskrenih ljudi i ima još uvijek o čemu da se živi i piše.
Sama recenzija pokazala je da Vaš književni rad poštuju i već popularna imena u savremenoj bh. književnosti. Šta za Vas predstavljaju komentari onih koje ste čitali, koji su Vam možda bili uzori?
Ja vjerujem da se ova knjiga ne bi ni desila da nije bilo par ohrabrenja od nekoliko bitnih imena, jedno od kojih je i svakako gospođa Nura Bazdulj-Hubijar, koja mi je još od moje prve knjige bila ogroman vjetar u leđa i kojoj sam na tome neizmjerno zahvalan. Ne znam, razoruža to čovjeka i napuni dušu. Kada sam recimo započinjao ovu knjigu i kada je to sve bilo na tek četrdesetak nesigurnih stranica, imao sam sreću sjesti sa još jednim našim uspješnim književnikom i sjajnim čovjekom, pa sa njim razgovarati o svemu tome. Da ga ne imenujem, mislim da bi njegova skromnost voljela tako, taj čovjek mi je dao u ruke svu hrabrost ovog svijeta i razbio moja preispitivanja o tome da li uopšte trebam nastaviti ovim da se bavim. Ti komentari, takav vid podrške i ohrabrenja od takvih imena, za mene su pokazatelj da među nama ima mnogo više iskrenosti i radovanja nečijem radu i uspjehu nego što bi se moglo da pretpostavi. A ja sam imao ogromnu sreću da mi se putevi sretnu sa putevima takvih imena.
Rekli ste nam da imate zamisao kako ćete promovirati “Dunjaluk”. Šta tvoja publika može da očekuje?
Volio bih da uradim nešto drugačije od standardne uhodane književne večeri i programa kakav se na tim prilikama inače viđa. Imam par ideja i aktivno radim na njima sa svojim prijateljima, pa ćemo to sve nadam se spremiti do prve sarajevske promocije. Spojit ćemo nekoliko umjetničkih pravaca i pokušati napraviti nešto malo drugačije, ali hajde da sačekam prije nego kažem išta više od toga, samog sebe da ne bih preduhitrio.
Kako doći do “Dunjaluka”?
Dunjaluk je za sada dostupan u knjižari MyBook u Sarajevu i Banjoj Luci, a preko online knjižare knjiga.ba može se naručiti i sa dostavom na kućnu adresu bilo gdje na svijetu. Planiramo i u idućem periodu, ako nam dozvoli pandemija, odraditi par promocija u nekoliko naših gradova, pa će se knjiga moći nabaviti i na tim promocijama, ali o tome svakako više kada se sva ova situacija malo raščisti.
S. Hodžić, Furaj.ba
Sarajevski John Doe, mladić koji otkriva neispričane priče Sarajlija | Furaj.ba
Neobično lijepim spisateljskim talentom već neko vrijeme dopire do srca brojnih Sarajlija, ali i ostalih Bosanaca i Hercegovaca, lik kreiran na društvenim mrežama – Sarajevski John Doe. Razgovarala: S.
