“Hladna glava, utreniranost, povjerenje u kolege i opremu, sve to doprinosi da se akcije uspješno izvršavaju bez ijedne greške punih sedamdeset godina, koliko GSS postoji u BiH”
Razgovarala: Elma Zećo
Fotografije: GSS FBiH
U epohi samoljublja i slave ega, nadu u čovječanstvo nam vraćaju ljudi koji su lišeni samoživosti, ne bojeći se da će se svjetlost njihove svijeće umanjiti dok pale svijeće drugih ljudi.
“Svaka akcija je pobjeda kada se svi vratimo živi, zdravi i čitavi”
Dženadin Veladžić je dio velike porodice Gorske službe spašavanja, u svakom trenutku spremne krenuti u pohod spašavanja unesrećenih ljudi.
Spašavanje je stil života. Dok živi život porodičnog čovjeka, odlazi na posao u BH Telecom, njeguje svoja prijateljstva i upražnjava druženja, kada zazvoni telefon s posebno podešenom melodijom, bez zadrške uzima uvijek spremnu torbu sa spasilačkom opremom i odlazi.
Članom zajednice junaka života postao je 2008. godine i danas obnaša funkciju predsjednika Gorske službe spašavanja FBiH. Ovo je njegova priča.
Čvrst oslonac
Vaš angažman je volonterski i nije plaćen. Šta Vas je motivisalo da se pridružite GSS-u?
– Na prvom mjestu je želja, ili, bolje reći, potreba u čovjeku da pomogne ljudima u nevolji. Na drugom je upoznavanje i učenje novih stvari, tehnika, sistema, organizacije, ljudi…
Kako je Vaša porodica prihvatila Vašu odluku?
– Na početku je dominirao strah, neodobravanje, briga svaki put kada se krene u akciju, dok je tek kasnije prevladao ponos. Nakon niza uspješnih akcija, shvatili su da u cijeloj organizaciji postoji kvalitetan sistem obuke, koja priprema spasioca za najteže zadatke, procedure i jak tim u kojem su pojedinac i njegova sigurnost na prvom mjestu.
Kako, zapravo, izgleda život jednog spasioca?
– Imamo uobičajene svakodnevne obaveze i brige, posao, porodicu, prijatelje, vikende, odmore… sve do trenutka kada zazvoni telefon, obično prepoznatljivim tonom. Priprema i iščekivanje za taj poziv je ono što razdvaja život jednog spasioca od života običnog čovjeka. Spasilac je dužan da se stalno nadograđuje i radi na svom usavršavanju koje ostvaruje kroz složen sistem edukacija, obuka, treninga, kurseva, vježbi i seminara.
Za sve navedeno treba izdvojiti mnogo slobodnog vremena, najčešće na uštrb svojih najbližih. Česti su vikendi koji se provode daleko od kuće u planini, tokom sedmice minimalno dva puta obavezni rad na nadogradnji ličnih vještina, a trenažni kampovi i edukacije traju po sedam i petnaest dana.
Imperativ je uvijek biti spreman krenuti u akciju – 24/7, 365 dana u godini. Znači, uvijek u iščekivanju tog poziva. Obaveza je da je sva oprema spremna i da se na poziv odaziva u bazu, ili na mjesto okupljanja u roku od trideset minuta.
“Imperativ je uvijek biti spreman krenuti u akciju – 24/7, 365 dana u godini”
U akciji nema straha
Mnogi ljudi su ostali živi zahvaljujući GSS-u. Kakav je to osjećaj?
– Mnogi ljudi su ostali živi zahvaljujući i vatrogascima, Hitnoj pomoći, Crvenom krstu, policiji, vojsci… Svi mi ispunjavamo svoju misiju. Kao i nakon svakog uspješno obavljenog posla, čovjek se osjeća ispunjeno, zadovoljno i sretno. Jedino što čini razliku u navedenim spašavanjima je to da GSS izlazi onda kada više niko ne može da pruži pomoć. Mi smo ta zadnja nada. Kada mi izađemo na teren, u slučaju da se i nama desi nezgoda, po nas više nema ko doći. Oslanjamo se na sebe i dragog Boga. Naravno, i drugi GSS-ovi su uvijek tu da priteknu u pomoć u slučaju potrebe. Mi smo jedna velika porodica. Kako u BiH, tako i u cijelom regionu, pa onda i šire, uvijek smo tu jedni za druge, što često praktično i pokažemo kada se dođe u takve situacije.
Koji su događaji obilježili Vašu spasilačku karijeru?
– Mnogo je uspješnih akcija u kojima sam učestvovao. Brojao sam spasilačke akcije koje sam lično vodio. Kada sam prešao preko 100, prestao sam brojati. Svaka akcija je pobjeda kada se svi vratimo živi, zdravi i čitavi.
GSS je učestvovao u potrazi i spašavanju u Turskoj nakon razornih zemljotresa. U kojim slikama ćete zavijek pamtiti ovu veliku tragediju?
– Odlazak u spasilačku misiju u Tursku svim učesnicima promijenio je percepciju života. Nemoguće je opisati razmjere katastrofe i ono što smo vidjeli i doživjeli. Sve što bismo naveli i rekli, bilo bi premalo i ne bi moglo dočarati sve strahote kojima smo svjedočili.
Je li bilo momenata kada Vas je bilo strah za vlastiti život?
– Kada čovjek vidi i shvati kroz šta je prošao i šta je sve moglo da krene po zlu, tada osjeti strah. Inače, u akciji nema straha. Hladna glava, utreniranost, povjerenje u kolege i opremu, sve to doprinosi da se akcije uspješno izvršavaju bez ijedne greške punih sedamdeset godina, koliko GSS postoji u BiH.
Koja Vas je spasilačka misija najviše pogodila?
– Upravo, Turska.
Međunaslov: Čovjek i priroda
Koliko traje obuka za spasioce i koliko je ona zahtjevna?
– Da bi neko postao registrovani spasilac GSS-a, potreban je minimalni period od tri godine, niz kurseva, te minimalno dvije godine stažiranja. U GSS-u se počinje s kursom potrage, ili SAR kursom (search and rescue), potom slijede kurs pružanja prve pomoći i medicine u vanbolničkim uslovima, Osnovni ljetni kurs spašavanja, te Kurs spašavanja u zimskim uslovima. Nakon svih obuka i staža stiče se pravo polaganja za zvanje registrovanog gorskog spasioca.
Mnogo je još kurseva i usavršavanja u različitim specijalnostima kao što su, između ostalih, speleospasioci, spasioci na skijalištu, spasioci na vodi i pod vodom, helikopterski spasioci, spasioci iz ruševina i spasioci obučeni za rad s potražnim psima.
Koje zakonske odluke bi značajno unaprijedile rad i misiju GSS-a?
– Prvenstveno je potrebno donijeti Zakon o GSS-u. Cjelokupan skup propisa kojim bi se odredio rad GSS-a i njegovih članova, te način osnivanja stanica GSS-a. Kroz zakon je potrebno definisati način obuke, sticanje licenci i zvanja, standardizovati sve što radi GSS, obezbijediti slobodne dane i vrijeme kako za akcije tako i za treninge, riješiti zdravstveno osiguranje, osigurati opremu i sredstva za školovanje i usavršavanje, odrediti budžet za tekuće troškove i nabavku tehničke opreme i vozila. Sve je to neophodno kako bi GSS nastavio svoju uspješnu misiju spašavanja ljudskih života.
Outdoor turizmu, koji se rapidno razvija, doprinosi i formiranje staza Via Dinarica. Čega moramo biti svjesni kada krenemo u planine?
– Voljeli bismo da je javnost bolje upoznata i pripremljena. Iako su danas informacije dostupne kao nikada ranije, poznavanje prirode i opasnosti u prirodi nikada više nisu bile zanemareni. Apsolutno ne mislimo da je priroda bauk od kojeg treba zazirati, ali je svakako treba poštovati.
Uzimajući u obzir sve objektivne i subjektivne opasnosti, onaj ko ide u planine treba uvijek napuniti bateriju telefona, nikad ne ići sam, uvijek sa sobom ponijeti vodu i hranu, dobro pripremiti i isplanirati rutu, stalno provjeravati vremensku prognozu, adekvatno se obući, ponijeti presvlaku, imati upaljač ili šibice, prije kretanja obavijestiti nekoga od članova porodice ili prijatelja o planu kretanja i povratka, koristiti planinarske domove, upoznati domara o planu kretanja i imati spašen broj za hitne slučajeve. Na sve ovo treba obratiti pažnju i biti svjestan svojih mogućnosti i nemogoćnosti.
U Bosni i Hercegovini, GSS svoje korijenje vuče iz bivše Jugoslavije kada je 50-ih godina prošlog vijeka zbog nesretnih slučajeva na bh. planinama formirana Gorska služba spašavanja. Trenutno GSS FBiH u svom sastavu ima 11 punopravnih stanica i 2 sekcije čiji su pripadnici obučeni da spašavaju ljudske živote na planinama, stijenama, urbanim područjima, u pećinama, na vodi te ostalim nepristupačnim terenima po svim vremenskim prilikama. Punopravne stanice u GSS FBiH moraju u svom članstvu imati najmanje tri certificirana gorska spasioca, pet pripravnika, doktora medicine te posjedovati opremu potrebnu za operativni rad.
Kojih opasnosti se ljudi moraju čuvati tokom ljetnog perioda?
– Ljetni period je vrijeme kada priroda oživi i kada sav životinjski svijet izađe tražeći svoje mjesto u toj ljepoti. Treba se paziti ujeda krpelja, zmija, voditi računa da se hoda uređenim planinarskim stazama, jer tu zvijeri najrjeđe borave, čuvati se jakog sunca, dehidracije i iznenadnih promjena vremena.
Koje su najčešće situacije koje zahtijevaju izlazak na teren?
– Najčešće su to izgubljeni i dezorijentisani ljudi koji zovu u pomoć tražeći upute i asistenciju za povratak na stazu, ili u planinarski dom. Mnogo su rjeđi pozivi zbog ozbiljnijih povreda, ili životno ugroženih stanja.
Kako se može zatražiti pomoć od GSS-a i na koji način unesrećeni mogu olakšati akciju spašavanja?
– Pomoć se traži na dežurni broj GSS-a: 062/654-456, ili na broj operativnog centra 121. Najbitnije je ostati priseban, dati ispravne podatke, pružiti sebi ili unesrećenom s kojim se nalazimo prvu pomoć, te probati što adekvatnije sanirati povrede. Kada se obezbijedi što sigurnije okruženje, čeka se pomoć.
