Dženan Kovačić je pasionirani mladi naučnik, student Fakulteta za inžinjerstvo i prirodne nauke na Burch univerzitetu, demonstrator, te predsjednik Studentskog parlamenta internacionalne obrazovne ustanove. Istražuje teška oboljenja, poput tuberkuloze i Alzheimerove bolesti, dok u budućnosti želi postati ljekar učestvujući u stvaranju naučnog doprinosa koji će olakšati živote potrebitih
Piše: Elma Zećo
Već kao student Genetike i bioinžinjeringa na Burch univerzitetu Dženan Kovačić postaje poznat bh. javnosti. U fokus ga stavlja mogućnost otkrića lijeka za tuberkulozu za koju se počinje zanimati još u srednjoj medicinskoj školi u Mostaru. Lijek se trenutno patentira i mladi naučnik je optimističan da će eksperimentalni rezultati iz ovog projekta potvrditi hipoteze.
– Ovdje se radi o nečemu nepoznatom u naučnom smislu, tehnologiji koja nikada nije bila korištena u ovu svrhu, tako da trenutno pronalazimo optimalan način kako da kroz biohemijski inžinjering stvorimo lijek za ovu izuzetno kompleksnu i zaraznu bolest – govori Dženan.
Ljubav i strast prema nauci
Naučne oblasti genetike i bioinžinjeringa osvojile su ga velikim mogućnostima koje pružaju u naučnom smislu. Alati su to s kojima će da ostvari svoje ideje, te svoju fascinaciju prirodnim svijetom oko nas i u nama učiniti dijelom novih otkrića. Njegov krajnji cilj je postati ljekar s veoma snažnim akcentom na inovacijama u medicini, čemu se posvetio još prije fakulteta.
– Zahvaljujući divnim profesorima na Internacionalnom Burch univerzitetu, mnogo različitih, naizgled nepovezanih, naučnih misli uspjelo je da se materijalizuje i oblikuje u nešto što polako prelazi u konkretni naučni rad i razumijevanje nauke. Inžinjeri rješavaju probleme, dok se biološki inžinjeri nalaze na samim frontovima globalnih kriza – od epidemija do kriza s nestašicom hrane. Odluka da se osoba bavi naukom dolazi iz ljubavi i strasti prema njoj. Koliko god nauka prestižna bila, posebno u domenu bavljenja velikim problemima zbog koji se svijet okreće naučnicima, toliko je ona i izvor ličnog zadovoljstva koje malo stvari može da pruži. Kao mlada osoba pronašao sam svoj poziv, koji me ni jedan jedini dan ne crpi psihički. Zahvalan sam što sam uspio očuvati djetinjastu znatiželju i radost koju osjetim kada god nešto novo naučim, shvatim ili postignem.
Osim što Dženan proučava tuberkulozu, bavi se također ispitivanjem Alzheimerove bolesti. Privrženost istraživanju učinila ga je pobjednikom internacionalnog takmičenja Falling Walls Lab u Sarajevu, što mu je omogućilo učešće na Međunarodnoj konferenciji za buduća otkrića u nauci i društvu. Svojim dosadašnjim radom učinio je ponosnim prije svega svoju porodicu, koja mu pruža neizmjernu podršku, kao i mentore i profesore, koji ga iz dana u dan grade u smjeru što boljeg naučnika.
Nije lako dobiti ono što vrijedi
Dženan je rođen u Jablanici. Svoje djetinjstvo najviše pamti po ljetnim druženjima i kupanju na Jablaničkom jezeru. I danas mu je, uz trčanje s kojim počinje i završava dan, plivanje važna rekreacija. No, ne krije da voli i video igre, koje su za njega divan način da se odmori bez isključivanja mozga.
– Trudim se svoje vrijeme efikasno rasporediti i trošiti ga na stvari koje su važne i vrijede. U posljednje vrijeme više sam okrenut zdravijem stilu življenja. Volim jutra, te time i rano ustajanje. Kada radim na nečemu važnom, pokušavam da se izolujem i da ne provjeravam društvene medije, jer mi tada pružaju samo nepotrebnu distrakciju. Dan mi, zaista, nije potpun bez dnevne šetnje ili trčanja, što mi je posebno drago raditi kada sam u Jablanici, gdje mogu uživati u prelijepoj prirodi i svježem zraku.
Fasciniran životima velikih naučnika, poput Marije Kiri, Alberta Einsteina, Richarda Feynmana, koji su prošli kroz mnogo iskušenja u svom radu, kada mu god nešto ne ide po planu, ima ih na svom umu. Uzore pronalazi i u privatnom životu, među članovima porodice, čije osobine strpljenja, razumijevanja i nesebičnosti svakog dana usvaja.
Iako mlad, Dženan je svjestan da nije lako dobiti ono što vrijedi. Od sebe očekuje da ne odustaje kada se suoči s preprekama ili poteškoćama, te da se ostvari kao naučnik i ljekar sa značajnim doprinosima u nauci, na dobrobit svih onih kojima takvi doprinosi budu trebali.
Berlin – simbol ljudskog napretka
– Imao sam do sada priliku putovati u nekoliko zemalja od kojih je na mene najveći uticaj ostavila Njemačka, posebno Berlin. Sletivši na Tegel aerodrom na periferiji grada, već tada sam osjetio da je to mjesto za čovjeka, njegovu dušu, sigurnost, toliko funkcionalno da mu potpuno olakšava život. Nakon što sam, kao neko ko je po prvi put u toj državi i gradu, stigao do centra, gdje je bio moj hotel, grad me je jednostavno obuzeo. Kišovito vrijeme, umor i činjenica da je prošlo deset sati navečer nisu me spriječili da se spremim i izađem kako bih razbistrio um i možda nešto večerao. Onog momenta kada sam izašao na ulice Berlina, osjetio sam da se na to mjesto trebam vratiti što prije, posebno nakon silnih ljepota koje sam uspio vidjeti i ljudi koje sam imao priliku upoznati. Sviđaju mi se mjesta koja su preživjela mnogo toga kroz historiju, a koja opet stoje čvrsto kao simboli ljudskog napretka, neumornosti i kulture. Rim je također grad koji želim da posjetim što prije. Zaljubljenik sam u njegovu historiju, zaostavštinu Rimskog carstva.
