Akademik i jedan od najvećih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca Dževad Karahasan preminuo je 19. maja u 70. godini života. Vječno će živjeti u svojim djelima, kao i njegova ljubav prema Bosni i bosanskom jeziku.
Ovako je o Bosni govorio i pisao…
“Bosna je kao utroba – čista unutrašnjost. Ništa u njoj nije stvarno, zato što je sve moguće; ništa nije dovršeno, zato što je baš sve započeto; ništa nije dovedeno do kraja, zato što je ovdje početak svemu. A mora se nešto dovršiti, da bi bilo stvarno. Znam da se time gube sve druge mogućnosti, ali bez toga gubitka nema stvarnosti koja nam je jedini dobitak u ovom svijetu… Ovdje je ljeto vrelo onoliko koliko je zima hladna, biljka ovdje miriše onoliko koliko je beskorisna, ljudi su strasni dovoljno da nemaju mira, i lijeni dovoljno da im strast ostaje nezadovoljena. Zato kažem da je u Bosni sve moguće, jer ništa nije stvarno. Kao kristalna kugla, u kojoj sve vidiš, a ništa ne možeš dodirnuti. Svijet ima u sebi neku vagu koja ga pravedno i prema istini raspoređuje. Bosna je sama duša vage kojom se raspoređuje svijet…”
Biografija
Dževad Karahasan rođen je u Duvnu. U rodnom je gradu završio osnovno i gimnazijsko školovanje. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti i teatrologije, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dugi niz godina učestvovao je u uređivanju sarajevske revije za kulturna pitanje Odjek. Rat u BiH 1992. godine zatekao ga je na mjestu profesora, kasnije dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Bio je redovni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Sarajevo, gostujući profesor na univerzitetima u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu (Humboldt-Universitaet) i Baselu, stipendist DAAD Berlin, pisar (Stadtschreiber) grada Graza, fellow na Wissenschaftskolleg zu Berlin, lektor za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Slavistici Georg-August Univerziteta Gottingen. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnosti Izraz u Sarajevu, zatim, selektor, predsjednik ili član žirija uglednih teatarskih festivala. Objavio je više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama o raznim autorima i teorijskim problemima drame, teatra i prozne književnosti. Eseje, pripovijetke i studije objavljivao u gotovo svim uglednim evropskim časopisima u Sarajevu, Berlinu, Rimu, Parizu, Londonu, Pragu i drugdje. Knjige su mu prevedene na više od petnaest jezika. Dobio je više nagrada za svoj književni rad. Za Istočni divan je 1990. dobio Nagradu za jugoslavenski roman godine. Pisao je drame, romane, pripovjetke, eseje, historiju i kritiku teatra i učestvuje kao pozorišni reditelj. Njegovi pozorišni komadi igraju se u pozorištima širom svijeta. Živio je i radio u Grazu i Sarajevu.