Akademik i jedan od najvećih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca Dževad Karahasan preminuo je 19. maja u 70. godini života. Vječno će živjeti u svojim djelima, kao i njegova ljubav prema Bosni i bosanskom jeziku.

Ovako je o Bosni govorio i pisao…
“Bosna je kao utroba – čista unutrašnjost. Ništa u njoj nije stvarno, zato što je sve moguće; ništa nije dovršeno, zato što je baš sve započeto; ništa nije dovedeno do kraja, zato što je ovdje početak svemu. A mora se nešto dovršiti, da bi bilo stvarno. Znam da se time gube sve druge mogućnosti, ali bez toga gubitka nema stvarnosti koja nam je jedini dobitak u ovom svijetu… Ovdje je ljeto vrelo onoliko koliko je zima hladna, biljka ovdje miriše onoliko koliko je beskorisna, ljudi su strasni dovoljno da nemaju mira, i lijeni dovoljno da im strast ostaje nezadovoljena. Zato kažem da je u Bosni sve moguće, jer ništa nije stvarno. Kao kristalna kugla, u kojoj sve vidiš, a ništa ne možeš dodirnuti. Svijet ima u sebi neku vagu koja ga pravedno i prema istini raspoređuje. Bosna je sama duša vage kojom se raspoređuje svijet…”











