Direktor Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans za naš magazin analizira budućnost dokumentarnog filma, govori o poslovnim planovima, ali i svakodnevici
Razgovarala: Zana KOLOŠ- MULABDIĆ/Foto: Irfan REDŽOVIĆ
Dok koračamo prostorijama televizije Al Jazeera Balkans u Sarajevu u društvu Edhema Foče, direktora AJB DOC Film Festivala, uposlenici i kolege nam prilaze. Jednog od čelnih ljudi, koji je i najzaslužniji za dolazak ove kuće u bh. prijestolnicu, svi nešto pitaju. On sa smiješkom spremno odgovara. Opušteno, ali konkretno, sa zanimljivim komentarima i opaskama, koje uvijek prate kreativce.
Nije ni čudno što je Drugi AJB Festival dokumentarnog filma u Sarajevu oduševio sve koji su ga posjetili, a čiji je idejni tvorac.
– Prezadovoljan sam. Uvijek nam je, naravno, publika u centru pažnje. Ovo nije festival u kojem su popratni događaji bitni. Najvažniji su filmovi. Selekcija je bila fantastična. Imali smo nekoliko nezavisnih filmskih kritičara iz regije, bogat i kvalitetan sadržaj i odličnu publiku, kaže naš sagovornik na početku razgovora za Furaj.ba.
Bh. publika posljednjih godina je sve više zainteresovana za dokumentarne filmove. Smatra se da, upravo dokumentarni filmovi, mogu biti sredstvo putem kojeg se može utjecati na promjene u društvu. Kakav je bio ovogodišnji Al Jazzera Film Festival?
– Tako je. Tačno je i da publika sazrijeva. Tome doprinose festivali kakav je ovaj naš, kao i mnogo veći i priznatiji SFF. Na ovogodišnjem AJB DOC Film Festivalu program je bio bogat, a sale ispunjene publikom. Brojni autori došli su samo da prikažu svoje filmove, a neki su doživjeli i premijeru. Publika je glasala putem aplikacije i tableta, transparentno i efikasno. Naš cilj je manji broj kvalitetnih filmova, pune sale i zadovoljni autori. Za sada to i postižemo.
Ideja o pokretanju ovog Festivala je Vaša ?
– Ja sam jedan od inicijatora AJB DOC-a, ali nikad ništa ne možete realizirati ako nemate kvalitetan tim. Godinama smo sarađivali sa SFF-om, a onda smo odlučili da i sami nešto napravimo. Inače, Al Jazeera je imala vlastiti filmski festival u Dohi, koji je, nakon desetak godina postojanja napravio pauzu. I onda smo mi preuzeli tu štafetu, samoinicijativno. Nadam da će se u skorijoj budućnosti menadžment u Dohi još ozbiljnije prihvatiti ovaj naš Festival i da će iz toga nastati nešto još veće.
Pozitivna radna atmosfera je nešto o čemu se priča kad govorimo o medijskoj kući kojoj pripadate. Kako to postižete ?
– Trudimo se da napravimo takav ambijent. Projekti u vezi s AJB Festivalom, kao i neke stvari koje se tiču PR-a, društvenih mreža i tomu slično, su u mojoj nadležnosti. Glavne poslove vezane za našu firmu vodi naš direktor Tarik Đođić. On je menadžer koji ima vremena za uposlenike i za koje su vrata uvijek otvorena, ako dolaze s konkretnim pitanjem ili prijedlogom, a imamo 260 zaposlenih. Tarik, zaista, ne dozvoljava nepravdu. I što je najvažnije, ono što je sa zaposlenim dogovoreno obostrano mora biti ispoštovano. Niko ovdje ne radi više od 40 sati sedmično. Sve žene imaju najnormalniji odlazak na porodiljsko odsustvo, bez stresa. Brinemo i o ravnoteži u broju putovanja uposlenika – ne može neko ići šest puta u Austriju, a drugi, koji je na istoj poziciji, tri puta negdje u lokalnu provinciju.
Vi ste, ustvari, doveli ovu medijsku kuću u BiH. Da li ste danas, u četrdesetim, zadovoljni onim što ste postigli?
– I više nego zadovoljan. Na početku, moj cilj je bio napraviti malu bh. televiziju uz tehničku podršku Al Jazeere. Nakon razgovora s mojim prijateljima u Dohi, već dan kasnije ekipa je bila u Sarajevu, da naprave izvještaj. Tad se krenulo u realizaciju. Pravi posao počeo je dolaskom Tarika na čelo firme, a ja sam se posvetio nekom strateškom planiranju i pozicioniranju tv kuće.
Studirali ste pravo u Kuala Lumpuru i živjeli 20 godina u Aziji. Radili ste kao konsultant u različitim sektorima, u međunarodnoj trgovini, industriji nafte i plina. Kako je dalje tekla Vaša karijera?
– U Maleziju sam otišao na studij 1991. godine. Već naredne smo osnovali Bosanski informativni centar. To je bio neki amaterski pokušaj i ja sam morao raditi većinu stvari. Godinu dana kasnije pokrenuli smo i magazin Gazi Husrev- beg na engleskom jeziku. Volio sam medije, zanimala me politika, ali sam živio od trgovine, uglavnom izvoza robe iz Malezije, Indonezije. Bavio sam se i ugostiteljstvom, ali nekako se nalazim u konsultantskim uslugama. Tad sam već sebi isplanirao penziju, mada mi je sada i drago da do toga nije došlo. U tom momentu počinje priča o Al Jazeeri i dolazim u Sarajevo na duži period, jer je proces kupovine nekadašnje TV99 trajao nekih devet mjeseci. Kada se nakon 20 godina vratite u Sarajevo i provedete malo duži period ovdje, bilo je nemoguće napustiti ga opet.
Da li je tačno da govorite šest jezika ?
– Istina je da dobro govorim engleski, a solidno malajski, turski i arapski. Cijeli život u školi sam učio francuski, ali ga ne govorim dobro. Imam želju da savladam španski, a moja supruga me nagovara da učim i njemački.
Novost je da uskoro pravite novu zgradu za Al Jazeeru Balkans. Možete li nam reći nešto o tome?
– Kupili smo zemlju od Općine Centar putem javne licitacije. Želimo da naša zgrada bude posebna, lijepa, moderna i funkcionalna. Gradit ćemo je na Šipu, na mjestu gdje se će se nalaziti Tehnološki park.
Uz sve poslovne uspjehe ističete kako Vam je na prvom mjestu vrijeme provedeno s porodicom?
– Meni je porodica na prvom mjestu u svemu. Supruga Nađa i ja svaki slobodan trenutak provodimo s našim najdražima, Fatimom i Muhamedom. Doslovno svaku slobodnu minutu. Često putujemo s njima. To je i moj način da se relaksiram i opustim.
FESTIVALA DOKUMENTARNOG FILMA
AL JAZEERA BALKANS (AJB DOC)
Cilj Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (AJB DOC) jeste afirmisati filmske autore i dokumentarne filmove s fokusom na ljudske priče.
Ove godine, od 400 pristiglih prijava izabrano je 12 dokumentarnih filmova za takmičarski program dok je u netakmičarskoj selekciji bilo prikazano pet najboljih naslova s evropskih i svjetskih festivala, kao i šest filmova u okviru programa AJB Prikazuje, koji će se uskoro naći i u programu Al Jazeere Balkans.
Nagrada za najbolji film takmičarske selekcije pripala je autorima filma Za Samu Waadi al-Kateab i Edwardu Wattu, filmu o ljubavi mlade majke prema svojoj kćerki koja se tokom pet godina ustanka u Halepu u Siriji zaljubljuje, udaje i rađa djevojčicu Samu.
Nagrada programskog žirija Al Jazeere Balkans pripala je Katrini W. Kjær za film Žudnja za povratkom, a nagrada publike Alvaru González-Alleru i Oliveru Valentu za film Nevjerovatno putovanje.
Internacionalni žiri odlučio je dati Specijalno priznanje filmu Put patriotizma režiserke Caroline Troedsson.
