Otići daleko od svoga doma i u tuđoj zemlji postići svjetski priznat uspjeh, velika je stvar. Primjer takvog uspjeha, ženske snage i upornosti je Tuzlanka Edina Selesković, konceptualna umjetnica koja se nalazi na spisku 1.000 slikarki SAD-a koji je objavljen od Nacionalnog muzeja žena u umjetnosti iz Washingtona.
Iako i dalje radi na dva kontinenta, većinu vremena provodi u BiH, gdje živi s porodicom i svojim radom pokušava doprinijeti razvoju zajednice. Prošle godine je organizovala 1. Festival savremene žene u Tuzli, gdje je okupila uspješne žene iz nekoliko krajeva svijeta, a festival će biti upriličen i ove godine. Edina nam je otkrila šta sprema i ko će biti ovogodišnje govornice.
Iz rodne Tuzle ste u SAD otišli 1991. godine u okviru srednjoškolske razmjene učenika. Da li je sve nakon toga američki san?
Jeste, ja bih rekla njujorški san. Moj put je bio malo drugačiji od onog za koji su svi osim mene mislili da ću ići. Kao dijete čija je majka doktor, a otac direktor, umjetnost uopće nije bila opcija i svi su bili iznenađeni mojim izborom. U tom vrtlogu ratne tragedije, imala sam slobodu da budem odgovorna za svoje uspjehe i neuspjehe, tako da je umjetnost put koji sam sama kreirala – kaže Edina i dodaje da je imala sreću da bude primljena na Corcoran School of Art u Washingtonu, gdje je dobila stipendiju, a nakon toga i stalni status u Americi.
Nakon studiranja preselila sam u New York i u ovom velikom gradu, koji je jedna urbana džungla, pronašla sam sebe. Tu sam shvatila sam da ne postoji borba s vanjskim utjecajem, niti konkurencija s drugima, nego samo sa sobom. Tako sam se uspjela ostvariti kao izložbena umjetnica, uplela sam se i u modni svijet, sarađivala s brojnim umjetnicima iz različitih oblasti… Iskoristila sam ono što sam ponijela od kuće, taj naš inat i upornost, ali sam ga nadogradila za američke ideje i dokazala kako se sve može.
S obzirom na to da ljudi svakodnevno odlaze iz BiH, Vi ste se, uprkos uspjehu koji ste u New Yorku ostvarili, odlučili vratiti.
I dalje funkcionišem na oba kontinenta, ali mnogo više vremena sam u BiH. Uspjela sam se ostvariti i kao umjetnica, ali izgraditi i nešto što je u New Yorku najteže, a to je porodica. Ipak, to nije grad za neke porodične odnose, dok je BiH mjesto gdje djeca odrastaju mnogo jednostavnije. Mnogo je prednosti života u ovoj zemlji, jer je u BiH mnogo prostora za djelovanje na različitim poljima i to treba iskoristiti.
Šta je recept da se talent jedne Tuzlanke prepozna i cijeni na svjetskom nivou?
Recept za uspjeh je biti svoj. Odrasla sam u ubjeđenju da su najsretniji ljudi oni koji vole to što rade. Niko nije uspio bez ogromnog truda i rada, koliko god se te priče uspješnih ljudi činile bajkovite. Mladim ljudima je važno da budu hrabri i istražuju, dok ne pronađu nešto što ih inspiriše i motivira da stvaraju više. Upustiti se u nešto što mislite da ne znate, odnosno izaći iz zone komfora, može biti fenomenalan potez. Ideje su ono za čime treba ići i ne posustati.
Bh. javnost Vas je bolje upoznala prošle godine, kada ste organizovali Festival savremene žene. Kako Vam je pošlo za rukom okupiti tolike žene na jednom mjestu?
S okupljanjem žena smo krenuli u okviru projekta Super žena koji smo realizovali samo na području Istočne Bosne. Htjeli smo da potaknemo prisustvo pozitivnih priča u svakodnevnom životu, ali i u medijskom prostoru. Vidjeli smo da su te priče onaj dio Super žene koji je bio najbolji. Festival savremene žene je izrastao iz ovog projekta i prošle godine smo uspjeli ono što su mnogi mislili da nećemo – da jedan mali grad, na sjeveroistoku jedne male države bude domaćin NASA-inoj astronautici, ženi koja je top menadžerica Hrvatske, ženama iz Australije, Indonezije…, ženama iz nauke, politike i slično. Dokazali smo da uspješne ženske priče postoje i da su to uzori koji često nisu u medijima, a na koje se mladi mogu ugledati, te smo uspjeli u namjeri da se ove žene povežu i zajedno stvaraju neku novu priču.
U periodu od 11. do 14. aprila bit će upriličen drugi Festival savremene žene. Ko će biti govornice ove godine i koje su teme festivala?
Dolaze nam jednako uspješne žene; poduzetnice, novinarke, spisateljice, blogerice, glumice… Pričat ćemo o različitim temama, od novih tehnologija, do genetike, pa do predavanja Bisile Bokoko koja će nam odgovoriti na pitanje šta je luksuz u svjetskim metropolama i bit ćemo iznenađeni njenim odgovorom. Poruka koju ove žene šalju treba biti vodilja mladima koji će imati priliku da ih čuju ili da ih vide preko medijskih kanala. Poruka je vrlo jednostavna – sve se može, kad se hoće! U sklopu Festivala savremene žene bit će i mnogo kulturnih dešavanja. Mia Begović će raditi predstavu, Parni Valjak će pjevati na after partiju…
Šta se danas podrazumijeva pod savremenom ženom?
Mislimo da nismo ti koji imamo odgovor na to pitanje, ali smo ti koji žele o tome razgovarati. Fenomenalna je stvar čuti mišljenja naših govornica na ovu temu. Sve one misle da zbog toga što su žene imaju prednosti u odnosu na muškarce i da su to stavile u alat svog napretka. Da li su savremene žene one koje su svoju karijeru stavile po strani, a bave se svojom porodicom i vođenjem domaćinstva i obratno? Nemamo odgovor, ali je bitno razgovarati o tome zbog naših kćerki. Suprug Zlatko i ja imamo tri kćerke, a moja želja je da imaju izbor u životu. Želim da mogu birati da imaju karijeru, a da ih niko ne osuđuje za to što nisu majke ili supruge, ili da budu majke i supruge, a da ih niko ne osuđuje zato što nisu orijentisane prema karijeri.
Često kažu ne ide uporedo uspješna karijera i majčinstvo, no i sami ste dokaz da to nije istina. Kako napraviti dobar balans između posla i privatnog života, a da nijedno ne ispašta?
Život je jedan proces. Ne postoji destinacija, nego putovanje u kojem moramo naći način da uživamo. Kada sam u 38. godini života odlučila da budem majka, dobro sam razmišljala o tome kako bih ja to napravila. Odlučila sam da ne postanem neko drugi, nego da ostanem ono što jesam, a uz to budem još i majka. Naš porodični odnos je ono što smo mi kreirali; moj suprug, sva naša djeca i ja. Način na koji mi funkcionišemo je često čudan drugima i suprotan nekim društvenim standardima, ali nama to nije bitno jer smo mi sretni. Jedina greška je praviti porodicu po društvenim normama, a ne onakvom kakvu mi želimo.
Kroz svoj posao mnogo putujete. Postoji li mjesto koje Vas je posebno oduševilo?
Ove godine će moja izložba Think freedom biti u Rimu, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj. Think freedom je projekt kojim američke ambasade u tim državama obilježavaju 30 godina od pada Berlinskog zida. Meni je fenomenalno da je projekt koji je krenuo iz Sarajeva taj koji obilježava tako važan datum. Bilo poslovno ili privatno, volim putovati. Posebno volim Španiju i Barcelonu. Koliko god da je grad prelijep i možete da uživate u prizorima urbanog dijela, fenomenalno je to što samo skrenete desno i već se kupate u Sredozemnom moru.
Autor: Samila Ivković
Foto: Irfan Redžović
