Ekstremni uslovi na “krovu svijeta”: Znate li zašto je kašmir tako skup

    Ekstremni uslovi na “krovu svijeta”: Znate li zašto je kašmir tako skup

    Koliko para, toliko muzike. Često se vodimo tom rečenicom, pa kupujemo skupu odjeću vjerujući da cijena diktira kvalitet. Rijetko ili gotovo nikad se ne zapitamo kako je ta odjeća nastala i zbog čega je tako skupa.

    Na nadmorskoj visini višoj i od 4.000 metara, gdje zimske temperature mogu padaju i do -40 Celzijusa, teško je vjerovati da bilo ko ili bilo šta može preživjeti. To je poput ogromne, ledene pustinja, no zapravo je riječ o visoravni Changtang smještenoj između planinskih vrhova Himalaje i Karakoruma. Ona je zapravo najviša stalno naseljena visoravan na svijetu i dom izuzetno izdržljive i rijetke pasmine koza, Changra ili pašmina koze.

    Velika nadmorska visina, temperature koje dovode do smrzavanja i oštri vjetrovi u ovoj neumoljivoj planinskoj regiji od presudne su važnosti za poticanje rasta super mekane vune koza. Vlakna su široka samo 8 do 10 mikrometara, što ih čini oko 10 puta tanjim od ljudske dlake i 8 puta toplijim od ovčije vune. Ovo luksuzno vlakno je širom svijeta poznato kao pašmina, najmekša i najskuplja vrsta kašmirske vune na svijetu.

    Ove dragocjene životinje u izuzetno teškim uslovima uzgajaju Changpa nomadi. Pastiri su otporni koliko i njihove životinje, već stoljećima lutaju po “krovu svijeta”, premještajući svoja stada jakova, ovaca i koza tradicionalnim putevima u ovu visinsku pustinju, svakih nekoliko mjeseci u potrazi za svježim pašnjacima. Ovom drevnom načinu života sada prijete klimatske promjene, uvoz lažne pašmine iz Kine, potreba za boljim obrazovanjem i želja za lakšim i ugodnijim životom.

    I nomadi i naučnici smatraju da su klimatske promjene najveća prijetnja proizvodnji pašmine u regiji. Na visoravni Changtang obično nema mnogo snježnih padavina, a ako do njih i dođe, obično počinju u januaru ili februaru. Međutim, posljednjih nekoliko godina je sve teže bilo već od novembra ili decembra. Kao rezultat toga, prehrambeni proizvodi moraju se donositi ovdje kako bi se spriječilo umiranje životinja od gladi. Također, zime su postale sve toplije, što je smanjilo kvalitetu i količinu dragocjene pašminske vune.

    Tokom relativno kratkog razdoblja desetine porodica nomada s visoravni Changtang preselile su se u svoju četvrt pod nazivom Kharnak Ling na periferiji grada Leha, udaljenom 180 km. Vremena koja su pred njima ih zabrinjavaju i boje se da bi to moglo imati nepovratan utjecaj na uzgajanje pašminskih koza na Changtangu. Nekada je u Kharnaku bilo više od 90 porodica, a sada ih je samo 16. Ako broj Changpa porodica u Kharnaku padne ispod 10, život će im postati previše težak da bi ga nastavili. Mlađa generacija bi, kao i svugdje, radije radila u gradu i ne žele nastaviti ovaj fizički, mentalno i emocionalno zahtjevan život.

    Indijsko ministarstvo za tekstil pokušava pomoći preokrenuti smjer prije nego što bude prekasno, dajući 1,2 miliona američkih dolara za stočnu hranu i 50 životinja svakom uzgajivaču kao način poticanja nomada vratiti se uzgajanju stoke na visoravni.

    Posljednjih godina, međutim, zbog nedostatka kašmirske vune stočara Ladakha, tkalci su u Kašmir počeli uvoziti sirovu pašminu iz Kine i Mongolije kako bi zadovoljili sve veću potražnju za svojim proizvodima. Veliki dio ove pašmine nije ono što se tvrdi; koze nisu uzgajane u ekstremnim uvjetima potrebnim za stimuliranje rasta super mekane vune kako bi se službeno klasificirala kao 100 posto čista pašmina. Ladakh proizvodi manje od 1 posto svjetske proizvodnje sirovog kašmira, ali je poznat po tome što je najbolji u svijetu.

    Foto: Bored Panda

    Kašmir je skup i s pravom je tako. Ovi nomadi im pažljivo češljaju dlaku tokom proljetne sezone kako bi prikupili donji sloj i tada se dobra vlakna marljivo, ručno, odvajaju od loših. Jednom kada je očišćena i prerađena, vuna od jedne koze iznosi samo oko 113 grama. Kada se vlakna ručno sortiraju, očiste i predu, proces tkanja može početi, što je podjednako zahtjevno i mukotrpno. Potrebno je nekoliko mjeseci do jedne godine da visoko obučene zanatlije izrade svoju magiju na drvenim tkalačkim strojevima i istkaju remek-djelo koje će se izvoziti širom svijeta i prodavati za cijenu od 200 do 2.000 američkih dolara.

    Foto: Bored Panda

    Zbog smanjenja broja ove rijetke himalajske koze i sve veće potražnje za istinskim kašmirom iz regije Ladakh u Kašmiru, naučnici sa Univerziteta u Kašmiru odlučili su klonirati pašminsku kozu. Projekt, koji je djelomično finansirala Svjetska banka, a uglavnom indijska vlada, bio je uspješan, a 9. marta 2012. godine rođena je ženka Noori. Naučnici su planirali razmjenjivati znanje o kloniranju koza širom Himalaje kako bi pomogli drugima uzgajati svoje koze, međutim, to nije dobro prošlo kod stočara Changpa, većinom zbog njihovih budističkih uvjerenja.

    Foto: Bored Panda

    Drugo pitanje koje zabrinjava je sve veći broj snježnih leoparda u regiji, čime su životinje izložene riziku od napada.

    Prijetnja uzgajanju koza pašmina ne znači samo kraj preživljavanja oko 300.000 ljudi u državama Jammu i Kašmir koji, direktno ili indirektno, ovise o pašmini, već će značiti i kraj jedinstvene kulture Changpa nomada; većina su sljedbenici tibetanskog budizma i imaju složene običaje usredotočene na stoku.