Ne mogu svi voziti svjetsko prvenstvo u brzim disciplinama i zato je mali broj skijašica na startu. Teško se kvalifikovati i opasnije je od drugih disciplina.
Ova godina je u znaku vrhunskih bh. sportašica. Jedna od najblistavijih zvijezda na našem sportskom nebu je Elvedina Muzaferija, skijašica čija je srebrena medalja sa Evopskog prvenstva donijela osmijeh na lice svakog Bosanca i Hercegovca.
Neopisiv je osjećaj pisati sportsku historiju svoje zemlje, zemlje u kojoj ste rođeni i koju volite. Prije mene su pokušavali mnogi, poslije mene će doći neki novi, ali do sada niko nije u zimskim sportovima napravio ovo što sam ja napravila i jako sam ponosna na sebe. Nadam se da će ovo biti prilika da nove generacije imaju bolje uslove za ispisivanje još blistavije historije bh. skijanja, kaže Elvedina za naš magazin.
Potraga za glečerima
Donijeli ste u našu zemlju i prvu veliku medalju. Jesu li se slegle emocije?
Staza na kojoj je bila utrka jedna je od meni najdražih. Znala sam da to mogu napraviti, bila sam dobra na treningu dan prije. Nadala sam se da ću uspjeti posložiti sve dijelove staze, da ću ih dobro odvesti i da će doći dobar rezultat. Zadovoljna sam, ali žao mi je te dvije stotinke koje su nedostajale za prvo mjesto. Kako god, meni je to podstrek da više radim kako bih naredne sezone mogla ići na pobjedu u Europa kupu i ka boljim rezultatima u Svjetskom kupu.
Na Svjetskom prvenstvu u Courchevelu, zauzeli ste dvadeseto mjesto na spustu, a manje od dvije sekunde su vas dijelile od zlata. U Crans-Montani su Vas dvije stotinke dijelile od zlata. Koliko traje, ako tako možemo reći, sekunda u skijanju, pogotovo u disciplini kakva je spust?
U skijanju stotinke odlučuju. Na svjetskim prvenstvima imate po četiri najbolje skijašice iz svake zemlje, a na kraju se samo 30 kvalifikuju. Ne mogu svi voziti svjetsko prvenstvo u brzim disciplinama i zato je mali broj skijašica na startu. Teško se kvalifikovati i opasnije je od drugih disciplina. Drago mi je da sam odskijala utrku sa dvije sekunde zaostatka. Radilo se o punom spustu sa puno elemenata, skokova i ravnice i ako pogledate rezultate, prvih nekoliko djevojaka koje su startale imale su bolje uslove, s obzirom na to da je bilo jako toplo. Najbolje spustašice svijeta koje startaju od broja 5 do 15 nisu bile u prilici da napadaju prvo mjesto, a ja sam startala pola sata kasnije. Zadovoljna sam sa te dvije sekunde, nije to mnogo, to su detalji koje je lako ispraviti.
Takmičite se od šeste godine. Jeste li imali faza da poželite odustati zbog zasićenja, povreda ili novih izazova?
Normalno je da se pojave takva razmišljanja poslije nekog lošeg rezultata ili težeg treninga. Ali svaki put kad se, nakon duže pauze, vratim na stazu, vidim koliko volim skijanje i koliko uživam. Svaki dan sam zahvalna što imam priliku skijati, takmičiti se i u tome uživati. Što se tiče povreda, one su u sportu normalne, imala sam sreću pa nije bilo težih.
Koliko vrhunski sport traži odricanja? Za čim najviše žalite?
Skijanje je specifično jer morate trenirati cijelu godinu, a sezona traje pet mjeseci. Dakle, pet mjeseci takmičenja, a ostatak godine su kondicione pripreme ili ljeti treninzi na glečerima. U Evropi nema snijega tokom ljeta, pa idemo u Argentinu ili Čile. Mnogo se putuje, dio odrastanja sam propustila, ali ne mislim da je mnogo. Išla sam u školu manje nego moji vršnjaci, ali ne žalim što sam život podredila skijanju. Uvijek sam imala jasan cilj šta želim postići.
Brak je stabilnost
Sada imate i životnog partnera, da li vam to daje stabilnost i na stazi? Kako se promjenio balans između privatnog i profesionalnog života?
Udala sam se prošloga ljeta i mislim da nam je to bila dobra odluka. Brak mi daje stabilnost u skijanju jer sport je jedno, ali moj život kada se vratim kući daje mi važnu spoznaju – da me sport nije isključio iz stvarnosti. Zna biti teško, ali znali smo šta nas očekuje, bili smo spremni i pripremljeni da se nećemo viđati previše tokom zimskih mjeseci.
Vrhunski sport u našoj zemlji nema odgovarajući tretman. Je li teško biti fokusiran na rezultate, a brinuti o uslovima za treniranje, sponzorima, novcima za putovanja?
Mi nemamo zakon o vrhunskom sportu. Vrhunskim sportom se možete baviti do otprilike 35. godine i kada završite sa karijerom, shvatite da nemate dana radnog staža i nepripremljeni ste za realni život. Sve te stvari mogle bi se popraviti dobrim zakonom o sportu. Nama je zakon neophodan kako ne bismo razmišljali da li ćemo imat novaca za treninge ili za pripreme. Bili bismo fokusirani samo na rezultate.
Šta je to što vrhunski sport zahtijeva, a država treba omogućiti?
Već spomenuti zakon o sportu, koji bi riješio sve naše probleme. Osigurao bi da svaki savez ima budžet koji bi osigurala država, a savez bi raspoređivao sportistima. U mlade naraštaje treba ulagati, oni su budućnost. Ipak, potrebno je više davati za sportiste koji su blizu vrhunskih rezultata, ali im je potrebna ta pomoć države.
Prva ili zadnja
Šta biste poručili mlađim generacijama koje imaju sportske ambicije? Gledajući unazad, šta biste poručili maloj Elvedini?
Moji roditelji bili su uz mene od početka i nikada nisam bila u situaciji da nemam novac za neki trening. Budućim sportašima bih voljela reći da se može uspjeti i iz ove zemlje i da rezultat koji naprave vrijedi više od rezultata koji postižu takmičari kojima je sve omogućeno.
Koje naše skijalište Vam najbolje leži?
Odrasla sam skijajući na Bjelašnici, tako da mi je u našoj zemlji Bjelašnica najdraža planina. Tokom odrastanja dolazila sam svaki dan, prije ili poslije škole. Bjelašnica mi je u srcu i rado joj se vraćam.
Kakav je osjećaj nastupiti pred domaćom publikom po prvi put? Kakve su šanse da ćemo Vas ponovo gledati na našoj stazi?
Drago mi je da smo dobili utrku Europa kupa na Bjelašnici i to baš u brzim disciplinama. Prije toga sam bila na Svjetskom prvenstvu, a odmah nakon utrke spusta krenula sam na put. Nisam bila spremna da se stvarno takmičim, da „napadam“ tu stazu. Mnogi su naši građani došli tu zbog mene, drago mi je da sam skijala pred domaćom publikom, nisam htjela da ih iznevjerim, iako rezultat nije bio tako dobar. Ja sam sretna da navijaju za mene, bez obzir da li sam prva ili trideseta.
