Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Esad Sejdić – vlasnik četiri restorana u Singapuru

Malo se o tome govori, no otočni grad-država u jugoistočnoj Aziji, Singapur, mjesto je koje je privuklo mnoge stanovnike bivše Jugoslavije, koji su se ovdje odlučili…

Malo se o tome govori, no otočni grad-država u jugoistočnoj Aziji, Singapur, mjesto je koje je privuklo mnoge stanovnike bivše Jugoslavije, koji su se ovdje odlučili nastaniti i izgraditi karijeru.

Od Novog Pazara do Dalekog istoka

Priča Esada Sejdića nije vezana za migracije nastale ratovima na području bivše Jugoslavije. Rođen u Novom Pazaru, još kao dječak pokazao je nadarenost za fudbal da bi već sa 17 godina započeo u lokalnom klubu svoju karijeru. Sa svim dešavanjima koja je ovaj sport unio u njegov život bio je itekako zadovoljan, no uprkos tome 1992. godine odlučuje se okrenuti novim životnim izazovima – ponudama iz Azije, te zaigrati na novom, nepoznatom terenu.

Tako je započela njegova azijska avantura. Igrao je u klubovima prve lige u Maleziji, Hong Kongu i, na koncu, u Singapuru.

“Gdje god sam bio, osjećao sam se odlično, jer ljudi svugdje vole fudbal i fudbalere. Posebno će mi ostati u sjećanju vremena iz bivše države – bio je to period dobrog fudbala i dobre zarade. Danas mogu reći da sam sve u životu postigao zahvaljujući ovom sportu. U tome je njegova moć”, govori Esad Sejdić, koji je svoju profesionalnu fudbalsku karijeru odlučio privesti kraju 2002. godine.

“Singapur je ekonomski gigant. Odlučio sam ostati. Dopadaju mi se i sredina i mentalitet. Ovdje ima naših ljudi koji su uspjeli na različitim poljima, kao piloti, bankari, profesori… Razmišljajući u kojem pravcu krenuti, opredijelio sam se najprije da investiram u ugostiteljstvo nadajući se da će me uz kvalitetan rad pratiti sreća.”

I ona jeste bila na Esadovoj strani, jer je tako dobro radio da se posao samo širio prerastajući u četiri restorana – Sahara, Nazrin, House of Kebab i King Kebab, locirana u poslovnoj i turističkoj zoni Singapura.

“Kuhinje su različite i zavise od restorana, ali imamo i naših jela poput pite i ćevapa, koji su traženi ovdje i to ne samo među ljudima porijeklom iz Slovenije, Hrvatske, Srbije ili BiH. U goste nam dolaze lokalci i stranci nastanjeni ovdje, ali i posjetioci Singapura iz naših krajeva kao i drugih dijelova svijeta”, priča Esad, sretan i zadovoljan zbog svojih životnih izbora.

Svakom ko voli da putuje savjetuje da više istraži područje Dalekog istoka, koje obiluje zanimljivim kulturama i tradicijama, baš kao i Singapur, raj na zemlji, kako ga opisuje, čije stanovništvo krase lijepi maniri i obrazovanost.

Elma Zećo, furaj.ba/

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI