Kao tinejdžer doživio je teško ranjavanje koje je rezultiralo amputacijom obje noge, no, borbenog duha, pokazao je da mu one ipak ne trebaju dok leti snježnim stazama nižući svoje uspjehe
Piše: Elma Zećo
Ljudi koji su imali priliku da upoznaju Fahrudina Ćatovića (40) opisuju ga kao čovjeka koji ne ostavlja dojam da ima fizičku barijeru. Obično ih razoružava svojom energijom, a zašto je to tako ne zna ni sam, kako ga odmilja svi zovu, Fahro, čija je fizička snaga do izražaja došla kroz sportske aktivnosti i uspjehe koji su uslijedili. Ništa mu na put nije moglo stati, pa ni posljedice ranjavanja kada je kao 15-godišnjak ostao bez obje noge. Njegova supruga Azra danas kaže da je “Bog po njega slao čamac tri puta, ali se Fahro uvijek vraćao”.
Adrenalin me pokreće
“Sa spavanjem pred velika takmičenja nemam problema, ali postoji određena doza pozitivne treme, ili bolje rečeno adrenalina zahvaljujući kojem se takmičar bolje fokusira na cilj – tehnički što ispravniju vožnju i najbolje vrijeme. Radi se o stotinkama, tako da je sve puno kalkulacija.”
Moj sportski put
Iako njegova sportska priča ne traje dugo, za nekoliko godina, posebno u oblasti skijanja, uspio je napraviti impozantne rezultate. Gdje god da ode, kući se vraća s medaljama u ruci. Postao je prvi bh. paraolimpijac u superveleslalomu, a kasnije dobio i poziv za učešće na Zimskim paraolimpijskim igrama u južnokorejskom gradu Pyeongchangu čemu su prethodila brojna važna takmičenja.
“Skijanje je zahtjevan sport. Non-stop si na točkovima, ideš sa skijališta na skijalište, s takmičenja na takmičenje, ili si na stazi, ili u kombiju. Zbog priprema smo obično ustajali u 4.30, 5 sati, ili najkasnije do 6, jer se treninzi obavljaju u jutarnjim satima, dok dan završava pripramom opreme i skija za sutrašnji dan”, ovako dinamično izgledao je posljednjih mjeseci Fahrin život, koji se u susret igrama u potpunosti predao skijanju. Veliku podršku pružila mu je supruga Azra, koja je u ovom periodu preuzela veći dio tereta u poslu i u porodici.
Fahro se, reći će, počeo takmičiti u skijanju sasvim slučajno. Nakon što se jedno vrijeme uspješno bavio handcyclingom, supruga ga je odlučila obradovati za rođendan upisavši ga u skijašku školu u okolici Salzburga, jer kod nas jedna takva nije postojala za osobe s invaliditetom u sjedećoj kategoriji.
“Naš cilj je bio da se samo okušam i vidim da li mi odgovara, jer bih onda mogao skijati rekreativno zajedno s porodicom. Međutim, kliknuo sam na prvu i moj prvi dodir sa skijom urodio je ljubavlju na prvi pogled. Nakon što smo završili edukaciju o tehnikama, već drugi, treći dan bio sam na vrhu planine i skijao punom parom. Ni sanjao nisam da bi se moj novi sport mogao podići na ovaj današnji nivo”, govori Fahro, koji će početi koristiti svaki slobodan trenutak da skija.
“Znao sam pobjeći s posla i otkazati dogovorene aktivnosti da bih mogao skijati. S obzirom na to da me je nemoguće neprimijetiti na stazama u mono skiji, jednom prilikom prišli su mi uposlenici Paraolimpijskog komiteta i pozvali da pokušam skijati za raprezentaciju. Tako je krenulo.”
Fahro voli teže i strmije staze, a velika želja mu je doživjeti skijašku avanturu na austrijskom skijalištu Kitzbühel.
“Kitzbühel je ekstreman i mislim da još nisam spreman za njega baš u toj mjeri, ali u dogledno vrijeme volio bih se pojaviti na njemu.”
Pozitivno okruženje
“Od momenta ranjavanja brzo sam prihvatio svoju stvarnost prilagodivši joj svoje životne potrebe. Imam sreću da živim s dobrim ljudima. Uvijek jedni druge nadopunjujemo i ne osjećam da mi nešto fali.”
Fahru krase šaljivi svjetonazor i velika odvažnost. Da ima hrabro srce vidjelo se još dok je bio tinejdžer koji će se u ratu kao dobrovoljac priključiti Armiji BiH u odbrani zemlje. Sve što je preživio nije ga usporavalo, jer on to nije dozvoljavao.
“Pet puta sam bio ranjen. Roditeljima je bilo izuzetno teško kada sam izgubio mogućnost hoda, ali život je morao teći dalje. Uvijek sam gledao da invaliditet okrenem na šalu, jer sam takvog svjetonazora”, pojašnjava Fahro, koji još uvijek nije uspio sklopiti priču o svoje tri preživljene kliničke smrti.
“Sve se veoma brzo izdešavalo. Postoje djelići filma, koji traže vrijeme da bi se posložili u jedan cijeli film, međutim, zaboravim na to dok me neko ne podsjeti na moja životna dešavanja. Probudio sam se, to je najvažnije. Ima neki razlog zašto sam ostao živ.”
Vjetar u leđa
Prije nego što će s tada djevojkom Azrom zasnovati brak, Fahro je bio menadžer popularnog benda Zabranjeno pušenje. Danas otac tri kćerke, zajedno sa suprugom izgradio je imidž njihovoj privatnoj firmi, koja djeluje kroz različite aktivnosti u domenu biznisa. Njihov najpoznatiji projekat je svakako poslovni portal Akta.ba.
“Napravili smo koncept koji je potreban ovom društvu, a to je ekonomija bez koje nijedna društvena sfera ne može funkcionisati”, kaže Fahro, koji slobodno vrijeme nastoji provesti zajedno s porodicom i uzvratiti joj ljubavlju koju dobija svakodnevno dok bije svoje sportske bitke.
“Zahvaljući njima, i ako se desi da pokleknem, nastavljam dalje. Moja porodica je mašina koja me pokreće.”
Uvijek zajedno
“Cijela moja porodica učestvuje u zajedničkim putovanjima. Ljeti smo na relaciji Zadar – Šibenik, a zimi na našim lijepim olimpijskim planinama Jahorini i Bjelašnici. U posljednje vrijeme skijamo također na Ravnoj planini, a, naravno, veoma lako nam se zaputiti i prema austrijskim skijalištima.”
