Jedan od najzdravijih naroda na svijetu je narod koji se nalazi u planinskom području na sjeveru Pakistana, blizu granice s Afganistanom, Kašmirom i Kinom.
Pleme Hunze za sebe tvrde da su potomci Aleksandra Velikog. Sličniji su Evropljanima nego drugim Azijskim narodima, a u posljednjim desetljećima imaju dosta posjetitelja iz svih dijelova svijeta.
Posjetitelje intrigira njihova specifična mladolikost, otpornost na razne bolesti među kojima je i rak, tome u prilog govori kako im je prosječni životni vijek oko 100 godina, iako mnogi među njima žive od 110 do 120 godina.
Danas postoji oko 30 hiljada ljudi Hunza naroda, a iako za to ne postoje pisani dokazi, kažu kako je među njima bilo i pojedinaca koji su doživjeli i do 160 godina. Ova mala, sretna i neobična zajednica živi na nadmorskoj visini od oko 3000 metara, a kaže se kako je Hunzama nemoguće pogoditi starost, jer s 40 godina obično izgledaju duplo mlađe.
SVETI GRAL ZDRAVLJA
Ni naučnici nisu posve sigurni kako je to moguće, zato su se dali na izučavanje njihovih životnih navika u nadi da će tako otkriti “sveti gral zdravlja”. Sami pripadnici naroda tvrda kako tajna njihove mladolikosti i imuniteta leži u zdravim navikama.
Iako je poznato da se ženska plodnost drastično smanjuje nakon 40-e, kod Hunzi ovo pravilo i nije tako strogo, te postoje primjeri žena koje su rađale i sa 65, budući da im i menopauza nastupa u kasnijoj životnoj dobi. To zahvaljuju životu s malo stresa i najboljoj prehrani na svijetu.
Činjenica je kako Hunze rijetko obolijevaju, ne samo od hroničnih bolesti poput raka, dijabetesa ili srčanih bolesti, no oni se i rijetko zaraze kratkotrajnim virusima poput gripe.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, obilježenog u augustu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako po podacima geokancerologije (nauka za istraživanje raka u različitim regionima svijeta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza.
Naučnici nagađaju kako iza svega stoje brojne metode kojima oni od mladosti jačaju svoj imunitet, a poznato je kako se Hunze bez problema kupaju i u posve ledenoj vodi.
JEDU SAMO ŠTO UZGOJE
Specifično za Hunze je da jedu samo ono što uzgoje – ne prihvataju uvoznu ili industrijski proizvedenu hranu, a za naučnike je upravo jedna od tajna njihove dugovječnosti.
Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu mnogo sušenih marelica, razne žitarice (uglavnom proso, heljdu i ječam), mahunarke, te rjeđe ovčji sir, mlijeko i jaja. Jedan dio godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri mjeseca, već piju samo sok od sušenih marelica. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. Sjemenke marelica bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki prave ulje. No, riječ je o iznimno malim dozama koje u protivnom mogu biti opasne po život.
Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala marelica na svojoj zemlji. Za njih vjeruju da im donose jak libido, dugu plodnost i vitalnost.
POSVEĆUJU SE SVOJIM MISLIMA
Hunze provode većinu svog vremena u prirodi, na svježem zraku. Postoje brojne naučne studije koje potvrđuje benefite takve prakse, a za Hunze je specifično kako na dan prohodaju oko 20 kilometara. Osim toga, ništa se ne može uporediti hodanjem po neravnom prirodnom terenu satima, što je njima svakodnevica. Dok se u ostatku svijeta radi “na normu” i pod stalnim stresom, Hunze prakticiraju meditaciju. Što se tiče uzimanja pauza, oni tu vjeruju svom instinktu, naprosto se odmarajući kad god osjete da im je to potrebno. Iako su vrlo druželjubivi, pripadnici ovog naroda imaju naviku i nekoliko sati na dan provoditi sami, kada meditiraju i posvećuju se svojim mislima.
Zato što jedan članak nije dovoljan
