Grasse – svjetska prijestolnica parfema

Riječ parfem nastala je u antičkom Rimu. Latinske riječi: „per“ i  „fumus“ (što znači – „kroz dim“),  označavale su prijatan miris koji se poput dima širio vazduhom. Ipak, sam proizvod star je koliko i najstarije uređene ljudske civilizacije. Prije oko 5000 godina, u drevnoj Mesopotamiji proizvod je navodno izmislio izvjesni Tapputi – prvi proizvođač parfema na svijetu. Kasnije, parfeme su intenzivno koristili stari Egipćani (kraljice Hatšepsut i Kleopatra, naročito), Feničani, antički Grci i Rimljani.

U čuvenim, rimskim javnim kupatilima imperatora Karakale, jedna od soba pod imenom „unctuarium“, početkom III vijeka naše ere sadržala je police sa sredstvima za mazanje tijela, vrčeve sa mirisnim uljima i esencije parfema u staklenim bočicama. U to vrijeme, Rimljani su se mirisali tri puta dnevno, a predmet parfimisanja bili su i njihovi kućni ljubimci (psi, ptice), kao i konji. Miris je postao statusni simbol, pa su bogate rimske familije parfimisale i stoljnjake, zavjese, stalke za svijeće i druge komade namještaja.

Početkom srednjeg vijeka, čuveni persijski doktor i hemičar Avicena, izmislio je način proizvodnje parfema putem ekstrakcije ulja iz latica prvo ruže, a kasnije i drugog cvijeća. Radi kompleksnijeg mirisa, cvjetnom ulju dodavano je mrvljeno, začinsko bilje.  Pred kraj srednjeg vijeka, parfem su u modu ponovo uveli Italijani u doba renesanse, a kasnije usavršili Francuzi.

Zemljom parfema i danas se smatra Francuska. Na Azurnoj obali, na obalskom autoputu negde između Kana i Nice, postoji skretanje za Grasse (čita se: Gras). Samo trinaest kilometara sjeverno, u kopnu čuvene sunčane, cvjetne i ruralne Provanse, prostora na kojima su stvarali neki od najpoznatijih francuskih slikara svjetla – Van Gogh ili Cezanne, na primjer, nalazi se za malo mjesto koje i danas važi za francusku, i ujedno svjetsku prijestonicu parfema.

U ovom mjestu nalazi se nekoliko pogona u kojima se osmišljavaju i prave mirisi najčuvenijih francuskih brendova parfema, koje ovde možete kupiti po nešto povoljnijim cijenama nego u radnjama. Prije toga, ljubazne hostese povešće posjetioce u besplatni obilazak cijelog zdanja, gdje će vam (na jednom od svjetskih jezika koji izaberete) biti objašnjen istorijat mirisa, „fabrike“ i pokazan kompletan proces dobijanja kako parfema, tako i sapuna. Između ostalog, vidjećete i čuti da u jednom kilogramu jasminovog cvijeta ima oko 10 000 latica, koje su dovoljne da se napravi samo jedna jedina bočica parfema!

“Fabrika” parfema “Fragonard” – čudne naprave za destilaciju, u procesu proizvodnje parfema

U obilasku ćete vidjeti i razne čudne, starinske metalne naprave koje su služile za ekstrakciju cvjetne esencije i destilaciju, laboratorije u kojima se prave mirisne kombinacije, vidjećete sastojke koji se dodaju u procesu proizvodnje parfema, kao i začinsko i drugo bilje koje pristiže iz svih krajeva svijeta.

Konačan sud o tome kako će parfem mirisati, daju ljudi koje nazivaju – „Nos“. Njihov jedini, odlično plaćeni posao je da jednom dnevno, na samo sat vremena mirišu razne esencije i prave kombinacije eventualnih, budućih parfema. Naravno, osim istančanog ukusa i prethodnog školovanja za ovo zanimanje, „Nosevi“ ne smiju patiti ni od jedne vrste alergije, što bi im u poslu sigurno smetalo.

Pogon parfema “Fragonard” – deo procesa proizvodnje parfema – laboratorija

Na kraju ture po „fabrici“ parfema, hostese će vas odvesti u poslednju, ogromnu prostoriju u kojoj će vam demonstrirati postojeće mirise i podijeliti prospekte u kojima je objašnjeno koji sastojci su upotrebljeni za orijentalne, cvjetne ili voćne parfeme. Uz određenu nadoknadu, ovdje možete kreirati i jedinstveni – svoj sopstveni parfem, koji će vam neko od zaposlenih pomoći da “sastavite” od par neophodnih i nekoliko izabranih esencija. Kada se obilazak završi, ostaje vam još da se u istoj prostoriji, od bezbroj izloženih i lijepo poređanih mirisa i sapuna, odlučite da li želite da neki i kupite.

Ako imate vremena za samo jedan, najpoznatiji pogon parfema u Grasu je pogon kuće Fragonar (“Fragonard“).

Ivana Dukčević Budja, Furaj.ba