Hanka Paldum – Gradila sam svoju kuću u srcima ljudi

Veliki su ljudi najjednostavniji, najpristupačniji i najpristojniji. Hanka Paldum je žena koja je u više od 40 godina dugoj karijeri ostvarila sve što se moglo. Naša je diva i kraljica sevdaha.

Razgovarala: Adisa Bećiragić

Foto: Hanka Paldum, privatni album

Kaže da je sve to kada pjeva i kada je na sceni. Kada se svjetla pogase, ona je obična žena, majka, nana, prijateljica, žena koja sarajevskom čaršijom ne može proći, a da je stotinu ljudi ne pozdravi, ne priđe joj, zagrli. I za naš je magazin našla vrijeme. 

Godinu koja je na izmaku nije nam do kraja ukrala pandemija. Po čemu ćete je Vi pamtiti? 

Vrijeme ide svojim tokom i mi, pojedinačno, ne možemo promijeniti negdje zapisano globalno stanje. Možemo se truditi da stvorimo mikro svijet u kojem ćemo jačati duh, kako bismo sačuvali sebe, porodicu i prijatelje. 

Pored zastrašivanja, zabrana, nametanja mjera, koje nam nisu ništa dobro donijele, snagom vjere u Onog bez čijeg određenja ništa se ne dešava, logičnim razmišljanjem uspjela sam sačuvati zdravlje sebe i svoje porodice. Za vrijeme trajanja ove nametnute krize, desile su se velike tragedije, bilo je bola i tuge, izgubila sam mnoge drage prijatelje. 

 Zašto volim Bosnu i Sarajevo 

Ipak, snagom volje i uz Božiju pomoć desile su se lijepe stvari i na privatnom i profesionalnom planu. Imala sam uspješne koncerte u našoj zemlji, Hrvatskoj, Turskoj, Holandiji, dobila nekoliko prestižnih nagrada, snimila nove pjesme i spotove. Nisam mirovala, bila sam aktivna.

Svaki novi dan je izazov, nepoznanica. S kakvim mislima i očekivanjima se budite, a sa kakvim dočekujete 2023. godinu? Čemu se nadate, imate li nekih želja?

Za svaki novi dan trebamo zahvaliti Stvoritelju, koji nam daje nove šanse, kako bismo se preispitali i odmjerili snagu za nove izazove koje nam nameće i nova iskušenja. Liježem spokojno, u nadi da ću ujutro otvoriti oči i krenuti u novi dan sa elanom i poletom u ostvarivanje novih ciljeva. Nisam sanjala niti maštala o nemogućim stvarima, a ostvarile su mi se mnoge želje. Koliko sam ulagala, toliko mi se vratilo.

Ljudi koji rade javni posao rijetko praznike provode sa porodicom. Nedostaju li Vam novogodišnja slavlja u porodičnom krugu ili su drugi praznici važniji?

Nove godine nisam nikad doživljavala kao nešto posebno. Kada bih radila, to bi bilo kao i svaki koncert, na kojem želim usrećiti publiku lijepim pjesmama i raspoloženjem. Kada ne pjevam, radujem se da tu noć provedem s porodicom. Volim raditi, pjevati i družiti se sa publikom, ali najradosnije trenutke provodim u krugu porodice i najmilijih.

Proputovali ste svijet. Šta, po Vama, naša zemlja ima, što niko na svijetu nema?

Obišla sam mnoge zemlje, upoznala razne ljude, civilizacije i kulture, stekla prijatelje, divila se drevnim građevinama. Sve je to bogatstvo i neprocjenjiva vrijednost. Ali povratak u domovinu, u moju Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, ne može se mjeriti ni sa kakvim blagom. Taj osjećaj kada krenete Baš-čaršijom, pa vas zapahne miris sarajevskih somuna i ćevapa, bureka i raznoraznih pita, hrskanje isjeckanih oraha u sarajevskoj baklavi, ne postoji nigdje. Krenete dalje, a kujundžije i kazandžije svraćaju vas na tucanu kahvu, a ona miriše i vraća vas u neka stara, Bašeskijina vremena, pa imate osjećaj da je vrijeme stalo. Glas mujezina sa džamija stapa se sa zvukovima zvona katedrale i pravoslavnih crkava. Osluhnete malo i čujete otkucaje Sahat-kule. Pa ima li to igdje? 

Hanka Paldum, privatni album

Nigdje nije kao kod kuće 

Na svojim putovanjima srećete ljude koji nikada nisu bili u našoj zemlji. Šta im navedete kao razlog zbog kojeg bi ipak trebali doći?

Spomenem naše gradove, naše planine Trebević i Igman, Bjelašnicu i Jahorinu, rijeke čiste kao dječija suza. Pa Visoko i te naše bosanske piramide i Park Ravne, mjesto prebogato negativnim jonima, gdje vladaju ljubav i pozitivna energija, gdje zaboravite da ste na ovoj planeti. Spomenem Mostar – vječitu inspiraciju svjetskih umjetnika i njegov Stari most. Spomenem Banju Luku i rijeku koju je opisala Nasiha Kapidžić-Hadžić, a ja s tom pjesmom debitirala na Ilidžanskom festivalu „Vrbas putnik bez sna, konačišta; Niz svoj lanac, niz svoja mliništa“. Ne zaboravim ni Bihać, ukrašen jednom jedinom Unom, a spomenem sve od Drine preko Save, pa do mora.

Koliko Vam na putovanjima nedostaje dom? 

Mnogo sam putovala i gdje god sam dolazila osjećala sam se ugodno i prijatno, ali nigdje kao kod svoje kuće. Svjesna čestih putovanja i da svoju kuću i moje Sarajevo ne mogu nositi sa sobom, gradila sam kuću u ljudskim srcima.

Čime naša Hanka impresionira svoje goste iz inostranstva, osim divnim glasom i radošću koju, po riječima njenih prijatelja, širi gdje god dođe?

Ljudima ne treba puno da bi se osjećali lijepo. Dovoljno je dočekati svakoga iskrenim osmijehom, zagrljajem i toplim pogledom koji isijava iz duše. Ponudim im svoj dom i sofru s našim specijalitetima, pogotovo raznim pitama, koje sama spremam. Po dobrim pitama sam, da se malo pohvalim, poznata, pa sam na nagovor prijatelja otvorila „Tepsiju“, buregdžinicu preko puta pijace Markale.

Od gnijezda do zvijezda

U Vašim su pjesmama uživali predsjednici država, premijeri, ministri. Sa nekima od njih Vas veže i prijateljstvo, ne samo Vaša profesija. Ko je Hanka Paldum kada se pogase svjetla pozornice, isključe mikrofoni, skine šminka, publika ode?

Svojim neposrednim odnosom, svojstvenim Bosancima, uspijevala sam plijeniti i steći poštovanje mnogih dobrih ljudi – muškaraca, žena, djece. Nikada ih nisam odvajala po zvanju, nego po znanju i dobroti. Hanka Paldum je jedna obična žena, humanitarac, nekad dobra kćerka, majka, sestra, prijatelj, a od prije devet godina i nana.

Jednom ste rekli da je Vama, ženi iza koje su decenije blistave karijere, trebalo dvije godine da naučite pjevati sevdah. Takvo javno priznanje mogu izreći samo veliki samosvjesni umjetnici. 

Moj talent i volja su mi omogućili da sa 18 godina položim audiciju kao vokalni solista na RTV Sarajevo. Međutim, svaki uspjeh je proces. Da bih postala uspješna, muzička produkcija RTVSA mi je omogućila školovanje glasa. Nakon dvije godine upornog rada, snimam prve sevdalinke za njihov Arhiv. U to vrijeme nije bilo moguće postati interpretator – pjevač bez selekcije i školovanja glasa sa profesorima i pedagozima. Taj proces mi je pomogao da se vinem od gnijezda do, nadam se, zvijezda. Da li sam uspjela zgrabiti svoju zvijezdu, pokazat će vrijeme.

Imate li neku poruku za mlade naraštaje pjevača, od kojih neki misle da je sevdalinka samo pjesma kao svaka druga?

Sevdalinka nije obična pjesma. Sevdalinka je gradska urbana pjesma, koja karakterom oslikava život, kulturu i običaje koju naši narodi baštine s ljubavlju i prenose s generacija na generacije. Sevdalinka ima uporište odakle se sama brani, što dokazuju mnogi, kroz historiju burni, događaji, kada se uništavalo sve što podsjeća na kulturu i civilizaciju, a sevdalinka ostala, uspjela se odbraniti.

Mnogi mladi umjetnici su svjesni te činjenice i zato je njeguju i na sebi svojstven način prezentiraju. Moj savjet im je da odijevajući je u novo ruho i aranžmanski prilagođavajući vremenu u kojem žive, pažljivo čuvaju njenu originalnost kako je ne bi oskrnavili.