Historija Valentinova
Dan Sv. Valentina ili Dan zaljubljenih je ime dobio po legendi o Valentinu, Rimskom svećeniku koji je mučen zbog svojih propovijedi i ubijen zato što je vjenčavao kršćane. U vrijeme Klaudija II. u Rimskom carstvu su se vodili mnogi ratovi. Osim vojnika, za potrebe ratova su bili regrutovani i svi mladi muškarci iz redova plemstva i viših staleža. Car nije želio da se mladi vojnici vjenčaju jer onda ne žele ići u rat, a ako odu, onda su se pokazali puno lošijim vojnicima od onih neoženjenih.
Svećenik Valentin se oglušio o naredbu tadašnjeg cara Klaudija i osim što je propovijedao kršćansku vjeru, u tajnosti je vjenčao sve kršćanske parove koji su to željeli i zbog toga postao zaštitnik zaljubljenih.
269. godine, Valentin je uhvaćen i odveden caru. Zanimljivo je to što je Klaudije II. pokušao uvjeriti Valentina da prihvati njihovu vjeru što je Valentin odbio i pokušao cara preobratiti na kršćanstvo.
Prvo je mučen, a onda i konačno smaknut 14. februara 269. godine. Kratko nakon toga, kršćanstvo je proglašeno slobodnom vjerom u Rimskom carstvu, a narod je proglasio Valentina svecem.
Sve do 1969. godine se dan Sv. Valentina na 14. veljače slavio kao spomen. Nakon toga je postao neobavezan spomendan koji se i danas slavi širom svijeta. Poznato je da su u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su vjerojatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslane.
Simbol Valentinova je i Kupid, starorimski bog ljubavi. Često se prikazuje kako drži luk i strijelu, jer se vjeruje da se onaj koga on pogodi svojom čarobnom strelicom-odmah zaljubi.
Najstariju čestitku za Valentinovo napisao je francuski vojvoda Charles Orleanski svojoj supruzi dok je bio u zatočeništvu u Engleskoj.
