Održivi razvoj

Hoteli po mjeri svih ljudi

Bilo da se radi o osobama s određenim invaliditetom – s oštećenjima sluha, vida ili pokretljivosti, osobama s privremenom povredom, starijim roditeljima u kolicima zbog oštećenja kuka ili koljena, ili osobama s alergijom, pristupačnost je tema koja pogađa ogroman broj ljudi u nekoj životnoj dobi.

Pristupačnost kao standard

Svjetska turistička organizacija identificirala je tržište pristupačnog turizma kao jedno od najbrže rastućih, ali i najnerazvijenijim. Uprkos rastućem trendu hotelijerski i ugostiteljski sektor u velikoj je mjeri previdio važnost pristupačnosti.

Stoga se cilj prvog međunarodnog standarda ISO 21902:2021 – Turizam i srodne usluge / Pristupačan turizam za sve / Zahtjevi i smjernice ogleda u omogućavanju jednakog pristupa turističkim sadržajima i njihovog doživljaja za ljude svih dobi i sposobnosti. To se može postići slijedeći upute o ključnim aspektima kreiranja politika, strategija, infrastrukture, proizvoda i usluga.

Standard je namijenjen svim akterima uključenim u lanac turističke ponude, a njegovom primjenom na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou direktno će se doprinijeti ostvarenju važnih ciljeva održivog razvoja, poput dostojanstvenog rada i ekonomskog rasta, te smanjenja nejednakosti.

Kako je svijest o važnosti pristupačnosti u razvoju, mnogi hoteli nisu pristupačni, a oni koji jesu pristupačnost više posmatraju s aspekta usklađenosti, a ne prednosti, pa nedovoljno promoviraju svoju pristupačnost.

Foto: Pexels-artem-podrez

Hotelski lanac Scandic

Jedan od malobrojnih pozitivnih primjera je hotelski lanac Scandic sa sjedištem u Stockholmu u Švedskoj. S 280 hotela i 58.000 soba, prvi je u svijetu razvio standard pristupačnosti. Standard osigurava da su svi hoteli u lancu pristupačni. Osim toga, na web stranicama svakog hotela dostupne su informacije o pristupačnosti. Standard se sastoji od 159 tačaka – 105 je obavezno za sve hotele, a 159 se mora primijeniti kada obnavljaju ili grade nove hotele. Pokriva sve sadržaje hotela od parkinga do soba prilagođenih osobama s alergijama.

Ove sobe koriste najsavremenije pročišćivače zraka, madrace, jastuke i posteljinu. U njima se primjenjuju posebne tehnike čišćenja za uklanjanje štetnih nadražujućih materija kao što su klice, plijesan i grinje.

Ovakav pristup stvara okruženje koje pomaže osobama s alergijama i astmom da uživaju u mirnom noćnom snu daleko od kuće. Ako se uzme u obzir da gosti hotela u prosjeku provedu 8-10 sati u svojoj hotelskoj sobi, što ih izlaže novim uslovima koji mogu izazvati simptome, sobe u kojima gosti mogu udisati čist zrak značajno smanjuju mogućnost pojave neprijatnosti. Za poslovne putnike dobar san može napraviti značajnu razliku između sjajnog i prosječnog sastanka; za porodice i turiste on može značiti opuštenije istraživanje novih mjesta. Zbog toga, osobe s alergijama prilikom planiranja putovanja tragaju za hotelima koji nude ovu uslugu.

Ujediniti praksu

O pristupačnosti za osobe s trajnim invaliditetom ili smanjenom pokretljivosti kao i slijepe i slabovidne osobe intenzivno se razgovara. Za razliku od SAD-a, gdje je sve jasno definirano zakonom The Americans with Disabilities Act, u Evropi postoji za sada mnogo različitih praksi.

U slučaju fizičke invalidnosti, akcenat se stavlja na:

– sobu bez pragova;

– krevet s regulacijom visine;

– kupaonicu prilagođenu kretanju (pozicija umivaonika, tuša, rukohvati) i dostupnosti (peškiri, dozator sapuna itd.) iz invalidskih kolica;

– podne obloge koje se ne kližu.

Kako bi se povećao stepen pristupačnosti u slučaju senzorne invalidnosti, hotelijerska industrija bi trebala uzeti u obzir sljedeće preporuke:

– indirektno osvjetljenje, koje se može regulisati;

– zavjese za kontrolu uticaja dnevne svjetlosti;

– veliki kontrast u korištenju boja u prostoriji i kupatilu (naprimjer, bijelo kupatilo je veoma teško za korištenje);

– izbjegavati oštre predmete ili namještaj, odnosno, koristiti meke materijale i namještaj bez oštrih ivica;

– izložiti set za kafu i čaj na radnom stolu, ne u ormaru;

– tlocrt na Brajevom pismu;

– plan za evakuaciju, te ostali pisani materijali na Brajevom pismu;

– broj sobe jasno označen na Brajevom pismu (na vratima ili u hodniku, bojom visokog kontrasta i velikim fontom);

– ograde stepeništa treba označiti na početku i na kraju kako bi to ljudi mogli osjetiti;

– ako je moguće, staviti oznake na svakoj stepenici;

– u liftu se preporučuje da meni na displeju ima Brajevo pismo, ili sistem glasovne indikacije.

A kako bi se omogućila pristupačnost osobama s oštećenjem sluha, sobe trebaju biti opremljene uređajima za vizuelno obavještavanje, vizuelnim alarmima, vibrirajućim satom za buđenje, telefonom s pojačalom, bežičnim slušalicama za TV prilagođenim nagluhim osobama.