Kirkpınar se održava se još od 1357. godine, a 2010. je službeno uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine
U gradu Edirne, bivšoj prijestolnici Otomanskog carstva sunce žarko prži, bubnjevi janjičarskog orkestra tuku, isprepletena skliska muška tijela se sijaju od ulja i znoja, tutnjava ispunjava stadion.
Odjednom, jedan hrvač je na leđima, a drugi postaje nacionalni junak. I tako već više od šest stotina godina.
Hrvanje u ulju predstavlja popularnu vrstu zabave u Turskoj i cilj joj je, osim spomenute zabave, pokazati mušku snagu, hrabrost i spretnost. Na prostranoj travnatoj areni”er meydani” što u prijevodu znači “teren snažnih ljudi”, hrvači različitih kategorija i različitog iskustva, namazani uljem koje im onemogućava da čvrsto drže jedan drugog, odmjeravaju snage. Nose uske, kratke, kožne hlače – kispet. Nekada su rađene od bivolje kože, danas od teleće.
Hrvači (pehlivani) se, slično kao u boksu, bore u nekoliko kategorija: juniori (tešvik), laka (deste), srednja (orta), seniori (bašalti) i kategorija za asove (baš). Sama riječ „pehlivan“ potiče iz perzijskog jezika i znači „hrabar“
Pravila hrvanja su jednostavna: nema udaranja i griženja, a pobjedu odnosi onaj koji drugoga obori na leđa. Gubitnik je i onaj čiji kispet spadne ili onaj koji potapše protivnikov kispet i tim činom preda pobjedu. Ako mlađi hrvač pobijedi, starijem hrvaču u znak poštovanja ljubi ruku.
Pobjednik takmičenja osvaja titulu bašpehlivan. Kao nagradu dobija novac ili konja. Svi se bore za titulu šampiona, ali najveća čast je osvojiti šampionat tri puta zaredom i time dobiti doživotnu titulu osvajača „zlatnog pojasa“.
Zanimljivo je da nekada vremensko trajanje mečeva nije bilo ograničeno, pa se znalo desiti, ako se bore dva izdržljiva hrvača, da borba traje i cijeli dan. Danas je trajanje ograničeno na 30 do 40 minuta, u ovisnosti od kategorije u kojoj se bore.
Hiljade učesnika i tone ulja
Koliko je hrvanje u ulju popularno u Turskoj, možda najbolje govori podatak da se prošle godine na ovo takmičenje prijavio rekordan broj hrvača – njih čak 1923, a na njihovo mazanje organizatori su, tako tvrde, potrošili gotovo deset tona maslinovog ulja.
