Menu
Menu
“Moja najveća motivacija za uspjeh su mladi ljudi koje želim podstaknuti da se bore za ono što žele i da osobe s invaliditetom pronađu nešto čime se mogu baviti i da to prilagode sebi. Tako svi možemo postati zadovoljniji ljudi, važni i uspješni članovi društva”, kaže 19-godišnja Ilma, koja se predano bavi alpskim skijanjem.
Piše: Elma Zećo
Početkom ove godine okitila se novim medaljama, srebrenom i dvije bronzane, osvojene na Evropa Cup-ovima održanim u Švicarskoj i Hrvatskoj. U oblasti alpskog skijanja za osobe s invaliditetom prvi je bh. takmičar koji je postigao normu za naredne paraolimpijske igre 2018.
Takmičarski duh
Ilimina sportska priča krenula je s njenih desetak godina. Rođena s cerebralnom paralizom, njeni roditelji željeli su učiniti sve da joj osiguraju maksimalno funkcionalan život. Ključnu ulogu odigrao je otac.
“Na mene je prenosio svoju ljubav prema skijanju još od pete godine – s deset je već Bjelašnica bila moja. Tata nije želio da se osjećam drugačijom od druge djece. Mislio je da bi mogao doći dan kada će svo moje društvo skijati, a ja neću moći. Međutim, zanimljivo je da dosta mojih prijatelja ne zna skijati i da sam ja ta koja je često u potrazi za onima koji bi mogli poći na planinu”, govori kroz osmijeh.
Ilma je uvijek bila aktivna: bavila se kao djevojčica plivanjem, ritmičkom gimnastikom, a završila je i osnovnu muzičku školu u kojoj je svirala klavir. Želju za takmičarskim skijanjem u njoj je probudio preminuli profesor Senad Turković. “Zahvaljujući na međunarodnoj skijaškoj sceni poštovanom profesoru Turkoviću, koji je bio otac alpskog skijanja u BiH, ušla sam u top 20 skijašica svijeta.”
Svaki čovjek je sposoban!
Sada su joj cilj Olimpijske igre u Koreji 2018. za koje uskoro trebaju početi intenzivne pripreme.
“Kada nema snijega, vrijeme provodim u teretani uz kondicionog trenera Muju Volodera, a, naravno, pratim i odgovarajući program ishrane. Ljeto ću iskoristiti za skijaške pripreme na glečerima zajedno s mojim novim trenerom Leonom Svetlinom. Želim postići dobar rezultat na velikom takmičenju”, kaže Ilma, koja se zbog dijagnoze cerebralne paralize ne osjeća uskraćenom u svom životu.
“Zahvaljujući otvorenoj komunikaciji mojih roditelja na sebe sam gledala kao na drugu djecu, kao da nemam ništa. Oni su me naučili da se ne osjećam manje vrijednom i da nemam kompleksa. Ne volim riječ invalid, jer znači nesposoban. Niko od osoba s invaliditetom nije nesposoban, nego samo prilagođava sebi ono što radi. Možda se neko ne može popeti stepenicama na naredni sprat, ali će doći liftom, stoga je i on došao do cilja. I on je uspio.”
Ilma je pametna i vrijedna djevojka. Pred njom je budućnost u kojoj se, osim na polju alpskog skijanja, također želi dokazivati u domenu informatike, koju studira.
