Isak Samokovlija: Sunce nad Drinom

Al’ nigdje nije tako lijepa kao ovde što je: gore od Vira pa dole do Žanja.

Ovdje se gore razlila, dolje je Žanj rascijepio po sredini, p

a misliš da je tu pružila bedra, a negdje joj je glava gore.

Foto: Furaj.ba

Uvalila se kao djevojka, pa leži tu među njivama i šumarcima,

a tijelo joj se talasa, rekao bi spava, a sanja i smije se u snu.

Zabacila ruke pod glavu, prelijeću preko nje ptice.

Lastavice joj se spuštaju do na njedra, dotiču je krilima i pjevaju joj,

a vrbe joj zorom zaklanjaju oči kad joj od sunca zarumeni magla kojom je pokrila.

Stidna, budi se u lijepo jutro.

Bistra joj voda kao da izvire tu pred tvojim očima iz kamena,

ispod stijena, iz pijeska.

Bistra joj voda, u njoj se sunce bliješti,

okupalo se pa je čisto ko isprano žeženo zlato.

ČITAJ VIŠE

Prijavite se na naš newsletter

Klikom na "pošalji" pristajete da Vam šaljemo naš newsletter

povezani tekstovi

Skip to content