Dječak koji je rođen bez ruku fascinirao je svojom životnom energijom stanovnike svoje zemlje, ali i šire
Piše: Elma Zećo
Dok je majka Elmina nosila u stomaku svoje prvo dijete, sada već na takmičenju plivanja zlatnom medaljom okrunjenog dječaka, nije mogla ni pomisliti da će njenim licem umjesto suza radosnica poteći suze straha kada je začula sinovljev plač. U tom momentu, iako su urađeni nalazi tokom trudnoće protumačeni kao uredni, medicinsko osoblje saopćilo joj je da je njen sin rođen bez ruku i s deformitetom desne noge.
Život piše nevjerovatne priče
Ni narednih godina nije bilo jednostavno. Posebno kada je dječak počeo pričati i spoznavati.
“Kao roditelji trudili smo se pronaći najbolji način da Ismail prihvati sebe i svi smo zajedno prošli kroz različite emotivne faze, jer ne postoje riječi koje bi mogle opisati koliko je jednoj majci, jednom ocu, teško kada dijete pita da li može dobiti njihove ruke da i ono može raditi što i druga djeca”, tužno se prisjeća Elmina.
Ali da život čini čuda pokazalo je sve ono što će se kasnije odvijati u životu šestogodišnjeg Ismaila, koji je od samog početka pokazivao nevjerovatnu životnu energiju. Roditelji Elmina i Ismet učili su ga da s nogama radi sve što se radi s rukama – da jede, crta, piše, igra se…, a kako bi unaprijedili razvoj mišića upisali su ga prošle godine u Plivački klub “Spid” dolazeći dva puta sedmično na treninge iz Zenice u Sarajevo.
A šta je za kratko vrijeme Ismail postigao pročulo se i u regionu kada je osvojio svoju prvu zlatnu medalju na 9. regionalnom prvenstvu Hrvatske u plivanju za osobe s invaliditetom.
Na tu temu otac Ismet kaže: “Izuzetno brzo je napredovao. Od mlađih članova kluba on je jedini zadovoljavao kriterij za učešće na posljednjem klupskom takmičenju, a to je da može preplivati 50 metara bez prekida. Po povratkukući, duša mi je pucala od sreće kada sam čuo kako na stadionu Čelika skoro 8000 ljudi uzvikuje: ‘Ti si ponos grada Zenice’. Ismail inače u svemu mora biti prvi i za njega ne postoji da on nešto ne može. Uživa da se poredi sa super junakom crtanog filma, Hulkom. Ne boji se ničeg. Voli ljude. Nema nikakvih predrasuda. Zaista sam od njega mnogo naučio.”
Pozitivan utjecaj na Ismaila u njegovom razvoju također su imale najprije odgajateljice vrtića Sindbad, jedinog u Zenici koji ga je srdačno prihvatio, a potom i trener Amel Kapo, osnivač jedinstvenog Plivačkog kluba “Spid”.
“Zahvaljujući odgajateljicama Ismail je razvio samopouzdanje i danas s lakoćom može reći da se on tako rodio, da to nije njegov nedostatak, nego posebnost”, ističe majka Elmina.
Na sigurnom putu
Ismail je druželjubiv i dinamičan u svim igrama. Dobro šuta loptu, vozi hoverboard, a prošle zime počeo je također skijati. Profesionalci koji su ga posmatrali, priča otac Ismet, već u njemu vide zimskog paraolimpijca.
“Nama je najvažnije da on bude dobar čovjek i da se u životu bavi stvarima koje ga zanimaju, a mi ćemo uvijek biti njegova podrška”, kažu roditelji Ismaila, koji u septembru polazi u prvi razred osnovne škole. Zahvaljujući stipendiji Islamske zajednice bit će u prilici da pohađa privatnu Osnovnu školu Hasan Kjafija Pruščak.
