Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Isprobajte prepoznatljive istanbulske morske plodove

U Istanbulu – gradu sa velikim brojem obala – ribolov je način života. U jesen je Bosfor posebno bogat, dok zimska sezona u Istanbulu donosi bogat…

Turska je gastronomski centar koji zaslužuje istraživanje ne samo zbog svjetski poznatih kebaba (kebap)  već i zbog jedinstvenih morskih jela. Kao zemlja okružena morem sa tri strane, Turska nudi tradiciju morskih plodova koja datira hiljadama godina unazad – i izvanredna jela koja predstavljaju lokalnu i regionalnu ribu i plodove mora, tehnike kuhanja i obrade.

Fotografije ustupio Ured za kulturu i turizam Ambasade Republike Turske

Stoljetna kultura morskih plodova u ovoj geografiji je dobro poznata. Na primjer, kulinarski zapisi iz osmanskog doba otkrivaju da su među delicijama koje su se jele u palači bile ribe poput šarana, skuše, sabljarke, romba, plave ribe i jegulje, kao i lakerda (slana palamida), riblja ikra i kavijar. Posoljena riba i riblje čorbe su takođe bile glavna jela palače.

Upoznajmo se sa cijenjenom ribljom kulturom Istanbula, najnovijim unosom u Michelinov vodič…

Prepoznatljivi istanbulski riblji sendvič

U Istanbulu – gradu sa velikim brojem obala – ribolov je način života. U jesen je Bosfor posebno bogat, dok zimska sezona u Istanbulu donosi bogat izbor ribe. Sezonski ulov varira od inćuna do cipala, od plave ribe do palamide, od sardina do skuše i šura, koji krasi trpeze Istanbula tokom cijele godine.

Riblja pijaca, ribari i ribarski čamci koji plove duž Bosfora bili su vijekovima ikona Istanbula. Zapravo, riba je toliko integrisana sa ulicama Istanbula da se neobaveznom šetnjom kroz Istanbul vidi desetine različitih pejzaža u kojima ribe imaju vodeću ulogu.

Foto: furaj.ba/

Riba je u centru pažnje na rutama Karaköy i Eminönü, koje leže sa obje strane Zlatnog roga. Okupljeni oko prodavača na obali su gosti koji jedu svježe prženu ribu i hljeb. Ribari koji bacaju uže u Bosfor sa trotoara mosta Galata nalaze se na vrhu znamenitosti koje se poistovjećuju sa kulturom ribarstva u Istanbulu.

Riba je neodvojivi element Istanbula i posjetioci i stanovnici sa entuzijazmom učestvuju u ritualu uživanja u sezonskoj ribi, uz rakiju i prelijepe poglede, u restoranima koji se nalaze duž obala Bosfora.

İstanbul i riblji restorani

Iako meso i kebab padaju na pamet kada se govori o turskoj hrani, svježa riba je zapravo jedno od najbogatijih polja turske gastronomije. Postoje brojni tradicionalni riblji restorani u kojima možete uživati u svježim salatama i sezonskoj ribi, posebno u primorskim četvrtima Istanbula. Taverne (meyhane) su posebna klasa ribljih restorana i popularne su destinacije za večeru i zabavu za porodice i grupe prijatelja.

U ribljim restoranima usluga počinje predjelima, koja se poslužuju na malim tanjirima i dijele ih gosti. Ovi restorani, koji nude trideset do stotinu različitih vrsta predjela, nude posebne morske okuse na koje nećete naići nigdje drugdje. Tepsija od škampa, jelo od škampa s maslacem, bijelim lukom i paradajzom; riba kokoreç, kuhana miješanjem sitno isjeckane ribe sa začinima, paradajzom, lukom i paprikom; pikantni škampi kuhani na maslacu u tavi; lignje pržene na vrelom ulju; ilakerda , istanbulski slani okus palamide, spada među topla predjela koja nude riblji restorani. Nećete morati čak ni da naručite glavno jelo.

Foto: furaj.ba/

Punjene dagnje, popularna ulična grickalica u primorskim gradovima, uz puno limuna se jedu rukom.

Dakle, na koja specijalna jela ćete se susresti u ribljem restoranu u Istanbulu, koji sada ima i lokale sa Michelin zvjezdicama? Budući da se odgovor na ovo pitanje razlikuje ovisno o sezoni, informisanje o tome koja je riba sezonska, olakšat će odabir.

Prije naručivanja možete probati neka od najpoznatijih gradskih predjela: brancin na žaru, orade, škarpine, brancine kuhane u soli, punjene dagnje, pržene dagnje, hobotnicu na žaru, lignje na žaru, pržene lignje, punjene lignje čorba od škorpiona, dimljena riba, riblja pastrami (dimljena riba) i sušena riba!

Riblja pijaca / Foto: furaj.ba/

A za inćun, koji je stekao zasluženu reputaciju na turskom ribljem stolu, neophodan je poseban paragraf. Inćun, omiljena riba Crnog mora, stoljećima je bila kruna trpeza u krajevima od crnomorskih provincija do Istanbula. Inćuni se služe u jelima od riže, kuhani na pari, u tavi, uz hljeb, pa čak i kao deserti. Bez obzira na pripremu, inćun nudi poseban i neopisiv okus, koji ova geografija daruje čovječanstvu.

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI