Jedinstvena tura u Zenici: Planinarenje za djecu i bebe

Planinarenje je jedna od najkorisnijih i najzdravijih rekreativnih aktivnosti koje možemo upražnjavati. Iziskuje određenu kondicionu spremu, ali i opremu. U sklopu aktivnosti brojnih planinarskih društava u Bosni i Hercegovini su planinarske ture koje, za ciljnu grupu, imaju odrasle osobe. No, mala raja je zapostavljena. 

O ideji

Afan Abazović, planinarski i turistički vodič iz Zenice, roditelj je šestogodišnjeg Bakira i trogodišnje Safije, koji su već odavno prošli veliki dio planina oko Zenice, pa je želio isto iskustvo omogućiti i drugoj djeci i njihovim roditeljima. U odabiru lokacije, vodio se time da ona bude u planinskom ambijentu, dostupna, sadržajna i da ne iziskuje mnogo napora. Izbor je pao na uži rejon proplanka Lastavica, podno planine Tvrtkovac, istočno od Zenice. Staza vodi kroz gustu, bogatu i očuvanu crnogoričnu šumu, sa mnogo nastambi malih životinja, vodom, odmorištem, ali i historijskim spomenicima poput stećka Markov kamen, nekropole stećaka Gradac, te prelijepom vidikovcu sa lokaliteta Stop. U pozivu roditeljima je naveo da je tura za novorođenčad, bebe i djecu, pa se na nju odazvalo 84 učesnika, roditelja i djece. Najmlađa učesnica bila je jednoipogodišnja Nusejba Veispahić iz Kaknja, koja je dio ture planinarila nogicama, a drugi dio u očevoj planinarskoj nosiljci.

Naučene lekcije

U toku ture, Afan je upoznao djecu sa tehničkim dijelom planinarenja, kako se kreće u koloni, kako se prave pauze, zatim šta su planinarske markacije i čemu nam one služe. Potom su vidjeli nekoliko mravinjaka, gnijezda ptica, bara sa punoglavcima i žabama. Odmorili su na odmorištu kojeg je napravilo udruženje “Eko Tvrtkovac”, gdje ukazao na važnost vode u planini, zbrinjavanju otpada i očuvanju okoline. Stanica Gorske službe spašavanja Zenica je učesnicima pokazala određene vještine i zahvate, zajedno sa Šmekijem, potražnim psom. Poslije toga su vidjeli i stećak Markov kamen, koji im je bio sjajna podloga za upoznavanje sa historijskom pozadinom cjelokupnog prostora Lastavice, njegove važnosti za Slavene i bogumile.

Tu je mališanima pokazan sastav planinarskog ruksaka, obaveznu i dodatnu opremu, da bi, na kraju, prezentovao prelijepu panoramu u 180 stepeni sa livade Stop, odakle se vidi nekoliko bosanskohercegovačkih planina (Perun, Bjelašnica, Trebević, Vranica, Kalin, Vlašić, Lisac i Mahnjača). Sve to u četiri kilometra. Multidisciplinarni pristup i ispravan rad sa djecom već u ovom uzrastu može dati sjajne rezultate odmah, a kamoli za ubuduće, kada budu ponovo poželjeli da idu u planinu i bave se planinarenjem. No ono što je izuzetno bitno su tri elementa, koja, kada su ispunjena, daju punu sliku i priliku cijele ture: zdravstveni, edukativni i sociološki element. Izvukli su iz sa asfalta, pokazali im nešto novo i upoznali se međusobno.

“Kad ćemo opet?”

Najbolji rezultat svega bilo je, skoro pa unificirano pitanje svih učesnika, i roditelja i djece: “Kad ćemo opet?!” To je sasvim dovoljan indikator i povratna informacija o cjelokupnoj turi. Iako je Afan imao tremu, jer nije uobičajeno voditi malu raju u planinu, što za sobom povlači ogromnu odgovornost, ipak je pozitivna povratna informacija bila satisfakcija za jedan ovakav pionirski poduhvat. S obzirom na to da tura nije bila kondiciono jaka, ali zbog svježeg zraka, kojem su bili izloženi cijelim tokom ture, u popodnevnim satima, kada je tura završena, u povratku kući svi su učesnici slatko odrijemali, čime smo olakšali proces uspaljivanja roditeljima.

#PorodicaPrirodaDruštvo

Tura na Lastavicu dobila je radni, a kasnije i općeprihvaćeni naziv #PorodicaPrirodaDruštvo ili skraćeno #PPD. Nakon pozitivnih reakcija, Afan je odlučio da to ne bude jedna tura i da se na njoj završi, nego da se iskoriste i druge slične ture i lokaliteti, kojih Zenica ima, te da se uveže u jedan projekat namijenjen ovoj ciljnoj grupi. Tu su Zmajevac, Volovska Glava, Gornja Zenica, Čolan i druge, koje se vide iz grada i lahko su dostupne. No, bez ona tri elementa, nijedna tura ne može biti uspješna.

Šta ponijeti?

Za ponijeti na ovakve ture najbitnija je obuća, koja bi morala biti udobna i već razgažena. U ruksaku se nosi voda, presvlaka, nešto za ogrnuti, podloga za sjesti, zaštita od sunca, zaštitne kreme, hrana, za roditelje kafa u termosci, a djecu treba forsirati da što više vremena provedu na tlu, u kretanju i zapitkivanju. Novorođenčad i bebe bi trebale imati ili kengur ili snažnog roditelja da ih, kada više ne budu mogli hodati, nosi. Informacije o ovim turama mogu se pronaći na Facebook stranici,  a plan je da ih organizuju jednom mjesečno, u zavisnosti od vremenskih uslova.

S. Hodžić, Furaj.ba