Kad ja pođoh na Bentbašu: Italijan sagradio prvi bazen u Sarajevu
Bentbaša je dio Sarajeva uz tok rijeke Miljacke, na samom ulazu u grad sa istočne strane. U vrijeme nastanka grada ovdje su se nalazili Isa-begovi mlinovi i menzilhane (gostionice), a kasnije je mjesto postalo popularno po bazenu koji danas nažalost ne radi i dugom šetalištu, koje je omiljeno Sarajlijama.
Ime joj potječe od riječi bent – nasip, brana, koja se u blizini i nalazi, a u izgovoru se često kaže i Bembaša.
Rijeku je ovdje nekada premošćivala ćuprija od jarećih mijehova, koju je ovdje dao postaviti Omer-paša Latas. Zatim drveni most, sagrađen 1793. godine, koji je služio vađenju drvenih balvana, koji su spuštani u Paljansku Miljacku i rijekom transportirani do grada. Tomrukčije (trgovci drvetom) vadili su ih iz vode na Bentbaši i prodavali. Dolaskom Austro-Ugarske na ovom dijelu sagrađeno je kupalište koje je sagradio Italijan Giuseppe Da Riva, građevinski poduzetnik, još 1884. godine. Gradnjom ceste ka Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena Narodna banja, koja je otvorena 20. jula 1902. godine. Ovdje su Sarajke prale rublje i ćilime i vozili su se kerepi.
Bentbaša je opjevana u pjesmama sevdalinkama. U Hadži-Šabanovoj kahvi, uz ples Jermenki i dibek (tucanjem zdrobljenu kahvu), ostajalo se do zore. Imala je dva nivoa, s terasom na stubovima iznad vode. Na brežuljku sa druge strane rijeke, nalazila se kafana Babića bašta i jedno od prvih dječijih igrališta u Sarajevu. Sa naseljima Toplik, na lijevoj i Brodac, na desnoj obali Miljacke, ulazilo se sa Bentbaše u grad. Danas se ovdje nalaze nekadašnji gradski bazen, Mali muzej BiH, sportski tereni itd.
