“Kad sat zazvoni na kuli, kraj Begove džamije…”

    “Kad sat zazvoni na kuli, kraj Begove džamije…”

    Kad sat zazvoni
    na kuli kraj Begove džamije
    ja siću, siću do bašče
    šatro šljive da proberem
    ti uzmi ibrik, srebrn ibrik
    ko fol vode da doneseš

    Sahat-kula u Sarajevu

    Ref. 2x
    I tada priznat ću ti sve
    šapnut riječi te
    m-m-m, volim te

    Sa tvojih usana vrućina ubija
    još pamtim legende starih plemena
    što za ljubav glavu gube
    i umiru kada ljube