Kada spomenem da radim na brodu, svako stvori drugačiju sliku kako to ustvari izgleda. E pa da ne biste stvarali slike to izgleda otprilike ovako (sa nijansama). 🙂
Ako je “sretni” dan ustajem u 6h, tuširanje, spremanje, pijem vode, vode i još vode, uzimam telefon, ključeve i trčim u office da se javim 6h i 45 minuta. Nakon toga uzimam ključeve od svoje sekcije i furam. Naravno niko ne ustaje prije 8h pa se u međuvremenu šetam od broja 5005 do 5025 i čekam da neko izađe iz sobe. Kada napokon neko izađe, ja ulazim, palim muziku i bacam se na krevet (nažalost, ne bukvalno) :). I tako iz sobe u sobu do 14h (kad je sretni dan završim ranije). Nakon toga idem u sobu da spavam ili idem vani ako nisam IPM ili A ili B-Watch. IPM znači In Port Manning, kada 30% posade mora biti na brodu radi sigurnosnih razloga. A – watch znači da moram raditi još 2h nakon smjene (od 14 do 16h). B – watch znači da moram raditi od 16 do 18h kada mi opet počinje regularna smjena. Ako je sretni dan nisam ništa od toga i onda pičim vani. 🙂 I tako se onda odmaram do 18h, a onda moram opet u smjenu jer počinje turn down servis. Ako se niko nije tuširao to je sretni dan. Međutim pored sretnih dana kada stigneš sve, postoje i oni nesretni. Jedan takav je bio jučer.
Ustajem u 6h, javljam se u smjenu i trčim. U 10h slijedi crew drill na kojem gubim 50 minuta. Alarm se oglašava, BRAVO code (navodno požar na brodu) i trčim u sobu po life jacket i emergency card. Pošto nisam pažljivo slušala gdje je požar dođem do svog “kvarta” i skužim da je tu. Ok, ništa od life jacketa, trči nazad u office po evacuation card i trči na 8 deck. Dođem tamo, provjerim sobe i čekam. I tako narednih pola sata do novog proglasa. Sada trčim na deck 7, stavljam life jacket i čekam da me prozovu.
Prošli drill je bio prije 7 dana i tada smo imali code CHARLIE (bomba na brodu). Mi smo morali da je tražimo i na kraju je bila na mom deku (sreća nije bila prava). Mislim da je fakat bila bomba kao da bi je neko tražio, svi bi s broda bježali brzinom svjetlosti. Eh, onda nakon drilla trčim da završim sobe, linen change je dan što znači patnja sa queen i twin posteljinom. U 14h kada trebam završiti smjenu zovu me na trening. Tako da u sobu stižem tek u 15h. Pogledam na sat i imam samo 60 minuta da se odmorim. Ok, bolje i to nego ništa. Na to sve sam još i B – watch pa opet u 16h se javljam u smjenu. Uzimam još jedan telefon i čekam pozive jer radim room service. I tako čekam i čekam i taman se obradujem jer je 15 do 18h, kad zvoni telefon. Gospođa želi 10 malih flaša vode, kruške i grožđe. Ponavljam u sebi 10 flaša vode i kontam koji će joj đavo 10 flaša vode?! Onda narednih pola sata tragam za flašama vode i kruškama kojih po pehu nema nigdje. Kada napokon završim kucam joj na vrata 5 puta, a ona ih ne otvara. Neću vam pisati o svemu onome što sam izgovorila sebi u bradu.
Trčim na sastanak prije smjene na koji naravno kasnim i onda trčim da uradim turn down. Taman sam pri kraju dolazi mi glavna u inspekciju. Ulazi u sobu koju sam ujutro završila za 15 minuta, ali na moju sreću inspekcija prolazi dobro. Nakon smjene odlazim u sobu, bacam se na krevet i komiram se do novog alarma.
Dijana Mirojević, Furaj.ba
