Da li ste ikada razmišljali o tome kada se počelo ljenčariti na plažama?

Kada su tek otvorena javna kupališta, sve je bilo drugačije nego danas. Nisu se nosili kupaći kostimi, jer se nije ni skidalo ni kupalo, a pzabave na plaži također nisu bili ni u najavama.

Na plažama se tada uglavnom družilo i šetalo, a kupali su se oni koji su imali preporuku ljekara.

Među prvima koji su pokazali interes za ljenčarenjem na plažama su bogati Britanci, a era javnih kupališta započela je krajem 19. stoljeća. U to su vrijeme ljudi prepoznali ljekovita svojstva mora i sunca, kao i opuštanja u prirodi.

Naime, Britanci su prema preporukama ljekara odlazili na more, pogotovo oni koji su zaključili kako su puno slabiji od radničke klase koja je bila mišićava i preplanula jer je provodila dane na suncu, naporno radeći.

Jedno od prvih ljetovališta pojavilo se na istočnoj obali Engleske u malom gradu Scarboroughu kod Yorka. Osim slabašnih Britanaca plaže su posjećivali i umjetnici koje su morski prizori podsticali na stvaranje. Tada su pokrenute i prve plivačke škole, i na moru, i u rijekama poput Temze i Seine.

Međutim, u počecima nije puno ljudi plivalo i sunčalo se – na plaže se dolazilo da bi se družili, šetali i odmarali na svježem zraku. Igrale su se društvene igre, veslalo se, loptalo u moru i budile su se nove ljubavi. Ljudi zakopčani do vrata, ponekad i na konjima, na plaži nisu bili neuobičajen prizor.

Krajem 19. stoljeća žene su se kupale u pamučnom kupaćem odijelu. Strani gosti nisu gledali s odobravanjem na naviku lokalnog stanovništva da u more ulazi u vešu ili bez odjeće.