Jedno od najbržih živih bića na svijetu – sivi soko stanuje na Bjelašnici, na Babinom dolu. Tu ih uzgaja Kaled Idrizović, predsjednik i osnivač Udruženja sokolara BiH. Ni sam ne zna kako se obreo u sokolarstvu. Ljudi kažu da se rodi s tim, pa se i on osjeća da je tako odredila sudbina.
Autor: Semra Hodžić
Sokolarstvo zahtijeva da prilagodiš život pticama. To je zapravo način življenja, pa je tako i Kaled svoj prilagodio pticama – mužjaku srednjoevropskog sivog sokola i ženki stepskog sokola. Ništa od toga ne bi mogao bez velike podrške porodice. Pticu, kaže, ne možete ostaviti nekome i otići negdje, tako da i ostatak porodice – od malih do velikih članova moraju znati sve o njenim potrebama. Ona se hrani po određenim uputama, a čak i jedan korak na stajalici može biti pogrešan ako je niste dobro svezali. Svako pero na njoj mora biti zdravo, a kandže oštre. Sokolovi se jednom godišnje mitare, u periodu od marta do septembra, kada mijenjaju perje i ne smiju letjeti dok se taj prirodni proces ne završi.
Najbrže živo biće na planeti
Sivog sokola Kaled je opisao kao pticu koja obitava i koja se gnijezdi po srednjoj Evropi, te se nalazi na crvenoj listi ugroženih životinjskih vrsta u svijetu. Ljudi ih proganjaju i ubijaju zato što love sitne ptice – drozdove, kosove, golubove… Po prirodi je predator, čistač u prirodi i svaka akcija mu oduzima snagu, stoga ga ne možemo često vidjeti kako leti poput drugih ptica. Inače je najbrže živo biće na planeti, postigne brzinu od 340 km/h u obrušavanju i ima najbolji vid, deset puta bolji od čovjekovog.
Na ptice sokolari poput Kaleda stavljaju GPS sistem koji je težak 7 grama, a koji im služi za praćenje njihovog leta i lova. On ujedno predstavlja i jedini novitet u sokolarstvu, jer sokolari strogo baštine staru tradiciju. GPS je koristan i za trening. Prilikom treninga koji se najčešće obavlja na nekoj od brojnih poljana Bjelašnice zabilježili su kako leti 240 km/h na 400 metara visine. Kada pusti pticu da leti idealno je, kaže, da bude 80 do 100 metara iznad glave da kruži. Na treningu bude i pas, Kaledov se zove Džeki, koji sa sokolom u tandemu ide u lov kako bi mu markirao divljač. Soko dalje prati psa. Ptice nemaju imena, jer se na njih ne odazivaju poput pasa.
Uzgajanje sokolova
Ptice koje Kaled uzgaja nazivaju se imprintima, odnosno to su ručno hranjene ptice. Imprinti se rade da bi se od ptice moglo uzeti sjeme i iskoristiti za umjetnu oplodnju. Sve ptice moraju biti prstenovane i uzgajati se u reguliranim uslovima. Ako se želi ptica za lov, sokolari je puštaju da je odhrane roditelji da bi bila što slobodnija i približna divljim. Zabranjeno ih je uzimati iz prirode, jer svugdje u svijetu možete kupiti pticu u uzgajačnici.
Odlazak u lov
Sokolarstvo je lovna disciplina, stoga morate imati položen sokolarski ispit da bi bili sokolar i lovački da bi lovili. Obuku za sokolara Kaled je prije osam godina prošao kod jednog od najpoznatijih regionalnih sokolara Stjepana Bašića, koji mu je i bio mentor za polaganje ispita u Srbiji, s obzirom na to da ga u BiH još uvijek nije moguće polagati.
Kodeks sokolarstva propisuje pravi istinski lov. U njemu se nalaže da nije svaka ptica sokolarska, to je samo ona koja lovi plijen sa kojim se čovjek može prehraniti.
Sa pticama koje posjeduje Kaled ide loviti po BiH, ali se je isprva suočavao sa problemima zbog implementacije CITES konvencije. U Udruženju sokolara sada su je u potpunosti primijenili. Odlazi i na tradicionalne lovačke skupove izvan BiH – u Karlovcu, Novom mjestu itd. koje vidi kao priliku za druženje i razmjenu iskustava sa drugim sokolarima.
Sokolari iz udruženja imaju odobrenje za legalan uvoz sokolova. Prošle godine, član Udruženja Adis Ahmetspahić uspio je da uzgoji sivog sokola u reguliranim uslovima, što ga čini prvim uzgojenim sokolom u BiH. Ove godine Kaled će uspjeti uzgojiti stepskog sokola kojeg su prvi put uvezli u BiH. Kaže da je težak proces dok ptice ne postanu produktivne.
Sokolarski centar
U selu Ostojići na Bjelašnici planiraju uskoro pokrenuti Sokolarski centar u čijem će okviru biti Škola sokolarstva, a gdje će se posjetioci moći upoznati sa historijom sokolarstva, te se i okušati u njemu.
Sokolarstvo nekada
Sokolarstvo je nekada u BiH bila privredna grana. Postojale su institucije koje su se bavile sokolarstvom, a koje su zatekli Austrougari po dolasku na ovo područje. Iz BiH su sokolovi išli za Vatikan, za Dubrovačku republiku, kao poklon carevima itd. Prema njegovim riječima, u bogatom historijatu sokolarstva se navodi da je Drežnica kod Mostara bila uzgajivačnica.
Ovu drevnu plemenitu vještinu UNESCO je proglasio zaštićenom svjetskom nematerijalnom, kulturnom baštinom.
