Kemal Monteno – Pismo prijatelju

    Kemal Monteno – Pismo prijatelju

    Ako pitaš gdje sam sada
    ne idem iz ovog grada…

    Poljubac sa okusom kolača tvoje bake
    ciganska pjesma sa stare trake
    Vilsonovo, Baščarija, prva ljubav ostala

    Korpa sa bebom pred mojim vratima
    miriše Mostar u sitnim satima
    na Rondou ljubavi rođeni su ostali

    Dimnjačar na krovu, tvoje oči u mraku
    ćuprija na Drini, golub u zraku
    iz inata rođena, behar grana procvala

    Ref.
    Ako pitaš gdje sam sada
    ne idem iz ovog grada
    sve je moje ovdje ostalo

    Ako pitaš kako mi je
    da ti roknu samo dvije
    sve bi ti se samo kazalo
    nikome se ne ponovilo

    Dugo, toplo ljeto, Zenica, tombola
    crno-bijeli TV, na njemu gondola
    frtalj hljeba crnoga, boja teških godina

    Dva-tri metra snijega i tutanj ligura
    pusti Fiću kad ne pali
    dok ga raja ne gura
    na ormaru dunje dvije
    ja još čuvam za tebe

    Onamo il’ tamo, mlijeko, varenika
    svima ravno do mora
    a more Zelenika
    od Makarske do Neuma
    uspomena ostala